subota, 30. prosinca 2017.

Postkoncilska devastacija crkava - 10 primjera

Budući da neprekidno dolaze novi čitatelji, koji se pitaju što se to dogodilo s mnogim crkvama tijekom "koncilske obnove", evo nekoliko primjera koji će barem djelomično pokazati o čemu je riječ.

Prvo, nekoliko uvjetno rečeno "blažih primjera", a zatim par ekstremnijih primjera... Prva dva primjera su tipična za katedrale i starije crkve, koje se modernisti obično nisu usuđivali cijele devastirati, ali su redovito uklanjali svetohranište i kipove sa glavnih oltara. Ostali su primjeri karakteristični za župne crkve, gdje su često u cijelosti uništeni stari oltari.
Sve su slike (osim jedne) javno dostupne na internetu, pa ih svatko može provjeriti...



1. PRIMJER: Trogirska katedrala - glavni oltar prije II. vatikanskog koncila 







E sad, nakon II. vatikanskog koncila, pola je ovoga oltara odjednom nestalo, vjerojatno da se napravi prostor za "Novus Ordo".
Gdje je svetohranište? Gdje su kipovi? Svjećanjaci?






2. PRIMJER: Hrvatska crkva sv. Jeronima u Rimu 
1934. god.- mons. Juraj Mađerec služi sv. misu...




A danas izgleda ovako... Što se dogodilo?





[Sad prelazimo na ostalih 8 primjera, gdje su u cijelosti uništeni stari oltari.]


3. PRIMJER: Crkva Čudotvorne Gospe Sinjske - glavni oltar (prije)




A ovo je glavni "oltar" DANAS...







4. PRIMJER: Kapucinska crkva sv. Mihaela Arkanđela u zagrebačkoj Dubravi
- izvorni izgled




A ovako danas izgleda glavni oltar, nakon što su ga sredili Šagi-Bunić i njegovi sateliti...





5. PRIMJER: Crkva Gospe Karmelske u Rijeci - nekada...



A DANAS!




Odgovor na pitanje što se dogodilo s tom crkvom objasnio je sam "preureditelj" Gabrijel Bratina za Drenovski list: - (čudne stvari sam podebljao)...
"Na Drugome vatikanskom saboru koji se održavao od 1961. do 1965. godine donesena je, između ostaloga i uredba da oltari u crkvi moraju biti okrenuti prema puku, versus populum, tako da svećenik služi misu okrenut licem prema vjernicima. Odlučeno je da se uredba što prije provede u djelo. Slijedom toga, u riječkom Sjemeništu u Tizianovoj 15, odlučili su da se dotadašnji oltar, koji je bio uz sam zid u kapeli, makne i postavi novi prema propisima Vatikanskoga sabora. Godine 1970. postavljen je novi oltar – stol (menza), a stari kameni oltar srušen je i kameni blokovi stavljeni su u dvorište gdje su stajali 2 godine. Pitao sam ekonoma što s time namjeravaju i da li im je potrebno, jer bih ja to rado postavio u našu crkvu. Odgovorio mi je da imaju novi oltar i da te blokove slobodno mogu uzeti. Čim sam uspio dobiti kamiončić ukrcali smo kamene blokove i odvezli na Drenovu. Bilo je to 1972. godine. Ti blokovi stajali su kod nas do vremena kada se prišlo proširenju crkvei kada smo, u sklopu radova na proširenju crkve, 2002. godine postavili i novi oltar. Oltar sam složio od blokova koje smo dovezli iz Sjemeništa, s tim da sam stražnji, otvoreni dio koji je nekada bio prema zidu, nadogradio i ukrasio kamenim intarzijama na način da se skoro nije ni razlikovao od postojećeg. Još bih nadodao kako je još prilikom rušenja jedan kameni blok sadašnjeg oltara okrnjen što nam je popravio klesar Veljko Katić iz Viškova i to tako stručno da se jedva primjećuje.
P. To znači da je crkva sve do te 2002. imala klasičan oltar?!
- Ne, do tada misu sam služio na oltaru–menzi kojega sam ja osobno napravio. Kako se oduvijek volim baviti kamenom i sakupljam kamene izratke, nabavio sam klesarski alat i odlučio napraviti oltar. Uspio sam i, kako sam rekao, služio ja za održavanje službe Božje sve do početka proširenja crkve 2002. godine i postavljanja novoga. Oltar kojega sam napravio prenesen je u kapelu Svih Svetih na Centralnom gradskom groblju Drenova. gdje se svojim rustikalnim oblikom lijepo uklopio u staru arhitekturu naše najstarije crkve i gdje i sada služi svrsi."

Ima u Rijeci i drugih primjera.




6. PRIMJER: Crkva Presvetoga Srca Isusova na Zametu u Rijeci
-  neposredno prije II. vatikanskog koncila 1962. god. (mons. Viktor Burić služi sv. misu)




A ovako izgleda danas...





7. PRIMJER: Crkva sv. Josipa u Rankovićima (Novi Travnik, BiH)
Slika izvornog izgleda crkve iz 1937. - preč. Franjo Vrebac služi sv. misu





A ovo je slika iz 1988., nakon "koncilskog preuređenja" - stol umjesto oltara, svetohranište gurnuto u stranu itd. (inače, cijela je ta crkva srušena prije par godina, kad je izgrađena nova - još modernija)






8. PRIMJER: Crkva sv. Jurja u Kaniškoj Ivi - prije II. vatikanskog koncila




A ovako je "preuređena" nakon II. vatikanskog koncila: uklonjeni su svi oltari (i glavni i pobočni) i uveden "novus ordo-oltar".






9. PRIMJER: Crkva sv. Mirka u Šestinama
Jedan od ekstremnijih primjera devastacije dogodio se u crkvi sv. Mirka 1972.-1973.

Što se dogodilo s glavnim oltarom otkriva nam Monografija župe Šestina, koju je 1987. izdala  "Kršćanska sadašnjost"... str. 62.




A ovo je taj "oltar prema smjernicama II. vatikanskog sabora", koji je stavljen 1973



Danas pak ovako izgleda oltar u crkvi sv. Mirka.





10. PRIMJER: Crkva sv. Petra u Zagrebu - primjer svima dobro poznat, ali vrijedi ga i ovdje navesti.

Izgled glavnog oltara prije II. vatikanskog koncila...



Izgled nakon "obnove"...


Broj komentara: 13:

  1. Gdje modernistička noga stane, tu trava ne raste.
    Što god modernisti dotaknu, to i unište.

    Modernisti su uništili više hrvatskih crkava, nego Srbi za vrijeme Domovinskog rata.

    OdgovoriIzbriši
  2. Ovo što je Bratina rekao, da je na II. vatikanskom saboru donesena "uredba da oltari u crkvi moraju biti okrenuti prema puku, versus populum"...
    Molim vas lijepo, koja je to uredba?
    Gdje je napisano da se oltari MORAJU okrenuti ili srušiti?
    Koliko ja znam, to je dano samo kao mogućnost, da se misa MOŽE (smije) služiti prema puku, a nigdje nije rečeno da se MORA tako služiti, a još manje da se treba uništiti stare oltare.

    A čak i da jest tako naređeno, čak da je i sam papa naredio da se sruše stari oltari, toj bismo se naredbi trebali odlučno oduprijeti. Jer, rušenje oltara je svetogrđe! Stari oltari imaju ugrađene relikvije mučenika, i posvećeni su tisućama svetih misa koje su na njima služene.
    Ni u kojem slučaju ne može biti dopušteno da se uništavaju.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne poručuje li nam apostol: "Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima."
      A poznajemo li lukavost neprijatelja? Koji ne napadaju izravno i otvoreno kako se ne bi očitovali takvima kakvi i jesu, nego djelujući iz potaje, te izvrćući istinu protkanu nitima svojih laži, oni tako zavode ponajprije one slabe i lakovjerne. A potom i ostale, koristeći se pritom i drugim sredstvima osim obmane.
      Komu treba navoditi očitiji primjer od ovoga, gdje jedni sve ono što se nikada ne bi smjelo ni pomisliti činiti,- mijenjaju u 'može se' i 'smije se'. A opet drugi njihovo 'može' i 'smije' mijenjaju u 'poželjno' i korisno', a treći u 'mora se' i 'neophodno je'!
      A LAŽI kojima se koriste ne ostaju pak dugo skrivene, nego postaju svima očigledne.
      No tu je sada i onaj drugi problem. Da mnogi, među kojima i oni najodgovorniji, ni nakon razotkrivanja laži, te spoznaje istine, oni ne čine naprosto ništa ili sasvim malo od onog potrebnog. A na što su pozvani i odazvaše se činiti.
      JbD

      Izbriši
  3. Ono što su posijali na koncilu to sad i žanju. Svećanici su ti koji danas Bogu doslovno najviše okreću leđa . Svaki barem po petnaest minuta dnevno koliko traje NO misa. Niti jedan laik , pa i najgrešniji vjernik ne dođe u Crkvu pa okrene Bogu u Svetohraištu petnaest minuta leđa. To je možda ono što Boga zadržava da ne udari svojom rukom po svima nama , samo dokle. Zato je veoma bitno i od najveće važnosti imati ispravan stav i biti na pravoj strani jer kako reče , pravednik Njegov neće ugledati smrti . Lijepo je pisano , zadržat će samo vanjski oblik pobožnosti a odreći se sile...
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  4. Oprostite..sto cu biti drastican...ali to mogu samo kriminalci uraditi! Nazalost ima svecenika koji su krivo odabrabi svoj poziv....trebali su poc za zidara!!!Nazalost to nisu katolicki oltari!!

    OdgovoriIzbriši
  5. Mislim da je veoma cinično kad modernisti koriste izraz "koncilska obnova".
    Kakva obnova??? To je bilo uništavanje, razbijanje, rušenje...

    OdgovoriIzbriši
  6. Ova devastacija dolazi iz pokoncilske liturgijske revolucije.
    Kako su uništili liturgiju, tako su uništili i oltare.
    Ali, ne trebamo očajavati. Ima lijeka i ovom problemu.
    Vratite nam katoličku liturgiju, pa će se vratiti i katolički oltari.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tko će ju vratiti? Tko?
      Zar da očekujemo da će oni koji su do jučer razbijali oltare, odjednom početi služiti tradicionalnu misu?
      Pa oni su baš zato i razbijali oltare, kako bi za sva vremena spriječili povratak tradicionalne mise.

      Izbriši
    2. A ni ovi i ovakvi 'katolički portali' nam neće zasigurno pomoći u vraćanju...
      www.vjeraidjela.com/izvor-koji-jos-uvijek-zubori
      Mislim da je cijeli članak za plakanje, a posljednja rečenica je pravi šlag na tortu!
      Pored ovakvih 'prijatelja', komu su još neprijatelji potrebni?!

      Izbriši
    3. Obraćenja su uvijek moguća i zato potrebno je puno molitve i ne suditi već ljubiti po nauci Onoga koji nas tome uči!

      Izbriši
  7. Prije dvije godine, posjetio sam trogirsku katedralu. Nisam znao gdje da kleknem, jer nisam mogao pronaći svetohranište. Na ovim starim slikama, vidim da je tada svetohranište bilo na glavnom oltaru. Gdje su ga odnijeli nakon pokoncilske liturgijske reforme?
    Zašto modernistima toliko smeta da svetohranište bude u sredini?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. "reforme?
      Zašto modernistima toliko smeta da svetohranište bude u sredini?"
      - Zato što svaki od takvih koji SVETOHRANIŠTE uklanjaju sa jedinog mjesta koje ga je dostojno, nema više onu pravu vjeru. Ili ju nije nikada ni imao.
      To su oni koji ustvari ne vjeruju u živog Krista uvijek prisutnog u svetoj Misnoj Žrtvi i Tabernakulu.

      Izbriši
    2. Modernistima toliko smeta da svetohranište bude u sredini upravo zato jer tada fizički doslovno okreću Bogu leđa. Svaki onaj svećenik koji još vjeruje u živu i istinsku prisutnost našega Boga u Presvetom Olterkom Sakramentu ne može prijeći preko one savjesti koju mu je Bog od trenutka ređenja usadio. Rekao bih i ranije , od trenutka stvaranja. Svaki takav svećenik , koji služi NO , pokušava to zatomiti u sebi i otupjeti tu savjest. Da bi imali kakvo takvo opravdanje Živi Bog , zbog kojeg i za kojeg je sve , maknut je u stranu , uklonjen iz središta . Time je donekle zatomljena savjest svećenika što Bogu nisu okrenuti i Njemu ne služe , nego puku. Tamo gdje su ostavljeni stari oltari a ispred njih postavljen stol toga nema jer je svetohranište na svom , starom mjestu i svećenik mu mora okrenuti leđa ako služi NO. Ista je stvar i sa Svetim kipovima i slikama. Oni stvaraju nelagodu služitelju jer znaju da su po njima promatrani od Neba i sa Neba. Zato je i njih najbolje ukloniti i uopće ih ne postavljati u nove dvorane. U središtu je čovjek kome se povlađuje , njemu treba biti udovoljeno i lijepo , jer zbog njega je sve . Ako nije tako neće nam nitko htjeti doći . Čovjeku treba udovoljiti svime da on bude zadovoljan .
      Robelar

      Izbriši