ponedjeljak, 4. prosinca 2017.

Pošaljite nam svetog svećenika, a ne onog koji se skriva iza civilnog odijela

U vezi mog jučerašnjeg posta, moram reći da su vrlo zanimljiva i ostala pisma koja Mikić objavljuje u svom radu.
Odnose se na sukob Čedomila Čekade i "Glasa Koncila", koji je kulminirao Čekadinom knjižicom "Proigrana šansa- fenomen Glasa Koncila", te na napade na Čekadu od strane Šagi-Bunića, Smiljane Rendić i Živka Kustića.

Čekada je zatražio da Glas KOncila ili "izmijeni pravac pisanja", ili da se...
"sadašnjem uredničkom konzorciju Glasa Koncila [dade] slobodu, da i dalje izdaju list po svom ukusu, ali sa promijenjenim imenom, bez ikakvih, direktnih ili indirektnih, veza sa službenom Crkvom i uz punu svoju odgovornost, moralnu i materijalnu."


Prvo imamo jedno pismo uglednih katoličkih laika biskupu Kuhariću (27. XII. 1969.) u vezi napada na Čekadu od strane "don Jure" (pseudonim Živka Kustića).








Drugo je pismo biskupa Kuharića uredništvu "Glasa Koncila" od 5. siječnja 1970.
Ovo je pismo vrlo važno za razumijevanje Kuharićevog stava prema svemu što se događalo iza II. vatikanskog koncila.







Odgovor Živka Kustića biskupu Kuhariću od 7. siječnja 1970.
Kustić smatra da je Čekada protiv II. vatikanskog koncila, pa pita: "Zašto on sad diže paniku protiv pričešćivanja stojeći?"






Broj komentara: 7:

  1. Nameće se zaključak da su svi (Čekada, KUharić, Kustić) na svoj način u pravu.

    Međutim, najpreciznija je Kustićeva primjedba da je Čekada zapravo protiv Koncila, tj. protiv novotarija koje je Koncil uveo i koje su poslije uvedene u ime Koncila.

    Kustiću je to jasno, a Kuharić bi htio "i ovce i novce", tj. i staro i novo, i Čekadu i Kustića u istom jatu.

    Kuharićev je pristup u današnje, Franjino vrijeme sasvim propao, a kolo su preuzeli duhovni nasljednici Kustićevih radikalnijih kolega (Pavlinić, Kolanović), kod nas još prikriveni tankim slojem "konzervativizma", vani posve ogoljeni i samouvjereni.

    Povijest će pokazati da je - unatoč svemu - Čekada bio u pravu i da, premda se to Čekada nije usuđivao reći, Drugi vatikanski koncil treba poništiti.

    Raskol koji nam nužno predstoji podijelit će narod na one koji su Čekadine misli i one koji su Šagijeve. Prvih je možda svega 2-3 %, ali nikad broj nije bio mjerilo istine.
    Taj će se ostatak morati obračunati s Koncilom i njegovim posljedicama.

    Joško

    OdgovoriIzbriši
  2. Da! "Sloboda je odgovornost!", kako veli kard. Kuharić u pismu uredništvu GK.
    No na veliku žalost iz mnogih primjera se ogleda slika vjernika gdje slobodu doživljavaju, kao pravo na odgovor, ali ne i odgovornost.

    Primjećujemo li kako ovdje Kustić iz svog primjera zna 'odgovoriti', i to u stilu 'MI', a ne 'JA', kad mu tako ustreba i učini mu uporište njegove odgovora jačim.
    Kad veli: "Volio bih da ljudi vjeruju da i mi Boga molimo i da se Boga bojimo."
    - Nije li u ovakvoj izjavi očitovana bojazan, ako ne i strah da vjernici koji pak čitaju dr. Čekadin pisanja, dr. Čekadi itekako, te bez dvojbi vjeruju? Zacijelo jeste.
    Osim toga, ono njegovo: "da i mi (članovi GK) Boga molimo", nimalo i ničemu ne doprinosi reći bilo kojem čovjeku, a u svrhu opravdanja osobne (grupe ljudi!) vjere. Bog je onaj koji pravednom mjerom mjeri sve, pa tako i molitve svačijeg srca. A kakve su komu molitve, takva mu je i vjera.
    Uzgred rečeno,... Spomenimo pri tom, jednu jako bitnu razliku između onih koji se čude svim vjernicima koji primaju Presvetog u sakramentu Hostije na koljenima, i onima koji to upravo žarko zastupaju i brane kao jedino ispravno.

    Da! Sloboda je itekako odgovornost! Stoga nam je bolje biti dragovoljnim robovima Gospodaru za kojeg sigurno znamo da je vjeran i vjerno nagrađuje svoje vjerne sluge, nego li biti slobodna a razularena i neposlušna djeca, pa makar i pravednog Oca koji nas neizmjerno voli. Jer Otac koji voli, zbog svoje pravednosti i velike ljubavi on također dopušta i zaslužene kazne neposlušnoj djeci, čineći im na taj način najbolje dobro kako bi ih upozorio i odvratio od neposluha, razularenosti i zlog puta, što ga njegova voljena djeca, svojom slobodnom voljom sama odabraše. Zlog puta, koji može odvesti i u smrt.
    JbD

    OdgovoriIzbriši
  3. Dr. Čekada je imao obične vjernike na svojoj strani. Mnogi su ga podržavali.
    Ali njegovi protivnici, Šagi i ostali, držali su Teološki fakultet. Imali su odgoj mladih svećenika u svojim rukama - i zato je vrijeme radilo za njih. Oni su odgojili novu generaciju svećenika, ovih koji danas čine većinu župnika u Zagrebačkoj i drugim biskupijama. Odgojeni su po Šagijevim mjerilima.

    I onda se mi pitamo, Zašto nam je danas, i nakon Summorum Pontificum, i dalje tako teško naći svećenika za služenje tradicionalne mise.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. "...Imali su odgoj mladih svećenika u svojim rukama - i zato je vrijeme radilo za njih..."

      Ne zaboravimo ni teologe i sve druge srodne službe i službenike kao književnike, žurnaliste, i slične. I tako već tri 'dobre' generacije. Dakle ove relativno nove "moderne", već sada podobro okaljene, a koje uza sve to, oni iz stare garde prekaljenih, na sve načine i zdušnim naporima svakako i dalje podupiru u jednom im te istom planu.

      Na veliku i preveliku žalost!!!

      A taj plan koji se sprovodio i još uvijek sprovodi, posebno od one aggiornamento garde, prvenstveno za cilj ima da, što veći broj ovoga nam nekada dobro vjernog Hrvatskog katoličkog i marijanskog puka,- prezasiti onim vatikanskim drugokoncilskim plodovima!

      Doista, sve dok Hrvatski narod ne bude imao svojih barem par desetaka SVEĆENIKA koji će stalno služiti samo Svetu Misu svih vremena,... stanje po dušu i tijelo Hrvatskog naroda ići će i dalje sa zla na gore.

      Izbriši
  4. Lako je Kustiću govoriti kao grkokatoličkom svećeniku. On nije morao mijenjati svoju liturgiju. Nije morao služiti "Novus Ordo".
    On možda nije ni shvaćao u potpunosti cijelu revoluciju, koja se dogodila na svim razinama.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Iz ovoga što pišete, čini mi se da vam nije poznata njegova biografija:

      https://www.vecernji.hr/enciklopedija/zivko-kustic-18500

      Ivan

      Izbriši
  5. Najveći problem u vezi motuproprija „Summorum Pontificum“ je u tome što je stigao prekasno.
    Zamislite da je bio objavljen 1975. ili 1980.
    Mislim da bi cijeli tijek naše novije povijesti išao drugačije.

    OdgovoriIzbriši