subota, 9. prosinca 2017.

Kada državna vlast ne štiti javni moral, građani su ga dužni sami braniti




Bl. Ivan Merz nastojao je ustrojiti djelovanje Hrvatskog orlovskog saveza po uzoru na tadašnje francuske i belgijske katoličke organizacije. Bio je posebno impresioniran belgijskim katoličkim organizacijama, osobito u pogledu njihovih izravnih uličnih akcija za obranu javnog ćudoređa.

Merz je 1927. napisao u Orlovskoj straži članak Apostolat naše belgijske braće, gdje hvali akcije belgijske katoličke mladeži protiv pojava javnog nemorala...
»Savez belgijske katoličke omladine o kojemu smo govorili u pretprošlome broju "Straže" razvio je vrlo uspješnu djelatnost u javnosti.
Zaslugom toga Saveza je krabuljenju (maškaranju) u mnogim krajevima Belgije zadan smrtan udarac. Poslali su svoje predstavnike mnogim načelnicima i uspjelo im je da su načelnici uvidjeli nećudoredne posljedice krabuljenja i zabranili taj loš običaj. Poznato je, da se pod plaštem krabulja (maškara) nećudorednost širi ulicama i javnim trgovima.
Isti Omladinski Savez je češće, a osobito kada se počela u kinu prikazivati "Bećarica" (Garçonne) prosvjedovao kod javnih vlasti, priredio protestne zborove, a omladinci su često zviždanjem spriječili prikazivanje nemoralnih filmova. Taj Savez je ovaj nadzor nad bezobraznim kino-predstavama tako dobro organizirao da se u mnogim mjestima posjednici kina više ni ne usude izvjesiti sramotne plakate jer znaju da će ih omladinci poderati ili namazati mastilom. Mnogi su došli i pred sud koji ih je u mnogo slučajeva i odriješio jer sami zakoni štite javno ćudoređe. Kada javna vlast ne štiti ćudoređe, građani su često dužni zaštititi sebe i svoju djecu od duševne kuge i sami sebe braniti.
Savez je isto organizirao natjecanja pučkih predavanja. Društvo koje priredi za puk više zgodnih (vjerskih, apologetskih, poučnih i sličnih) predavanja dobije od Saveza nagradu. Naravno da se društva trse tu nagradu dobiti. Isto je organizirano natjecanje između društava koje će raspačati što više dobrog tiska. Ovo se natjecanje obavlja svake godine.
Za misije se sakupljaju doprinosi. U mjesecu prosincu i siječnju skupi se oko 50.000 franaka, to jest oko tisuću franaka dnevno. Jednim dijelom te svote belgijska omladina izdržava na svoj trošak jednoga svog misionara.
Svakom važnijom zgodom se ulice Belgije oblijepe plakatima omladinskoga saveza: prigodom narodnih svečanosti, zatim kada se radi protiv nećudoređa ili neumjerenosti, za kršćanske škole itd.
Osobito veliku važnost imaju javne svečanosti belgijske omladine - bilo pokrajinske, bilo narodne. Na posljednjem zborovanju u gradu Šarleroa prisustvovalo je trideset tisuća omladinaca. Služba Božja bila je pod vedrim nebom, a propovijed su raznosili megafoni (električne sprave za pojačanje glasa) tako da je i najudaljeniji prisutni omladinac mogao čuti svaku riječ propovijedi.
Divno li je bilo gledati kako trideset bataljona te Kristove vojske stupa ulicama grada Šarleroa. Zebnja i zabrinutost obuzela je srca socijalista i starih liberala jer su vidjeli da se obistinjuju riječi narodnoga zastupnika Tschoffena: "Ne proričem pobjedu katoličkoj ideji u Belgiji, već je vidim."«

Iz ovih zadnjih riječi vidimo koliko je nezahvalno predviđati buduće događaje. Kad danas pogledamo Belgiju, vidimo da je ona postala nešto sasvim suprotno od onoga što su o njoj prognozirali i Tschoffen i bl. Ivan Merz.

To je upozorenje za sve nas da se suzdržimo od predviđanja budućnosti. Moramo se suočiti sa činjenicom da mi jednostavno ne znamo što će donijeti budućnost. Mnogi su se prevarili pokušavajući predvidjeti budućnost na temelju sadašnjosti.
To što je sadašnjost blistava, ne znači da će takva biti i budućnost. Ali, isto tako, ni tmurna sadašnjost, ne znači automatski tmurnu budućnost.


četvrtak, 7. prosinca 2017.

Početak došašća u starom zagrebačkom obredu

Sad kad smo u vremenu došašća, zanimljivo je pogledati neke specifičnosti staroga zagrebačkog obreda, glede adventske liturgije i običaja. Došašćem počinje crkvena godina, pa tako i zagrebački misal i časoslov.

Uoči službe za prvu nedjelju došašća, rubrike zagrebačkog brevijara daju naznaku da tu počinje brevijar i donose tumačenje o značenju četiri adventska tjedna:

"Incipit breviarium iuxta consuetudinem ac quotidianam observantiam chori ecclesiae Zagrabiensis moderatum. Et primo poendit seu incipit officium de adventu Domini. Quod quidem officium inchoat a dominica primori festo beati Andreae Apostoli quovis ordine duratque ac agitur per quatuor septimanas: ad significandum quod quatuor sunt adventus Domini: in carnem, in mentem, in mortem, et ad iudicium."

("Počinje brevijar uređen prema običaju i svakodnevnom obdržavanju kora crkve zagrebačke. I prvo... započinje oficij o došašću Gospodnjem. Taj naime oficij započinje od nedjelje najbliže svetkovini blaženoga Andrije Apostola, kojim god redom, i traje i obavlja se četiri tjedna, da označi kako ima četiri dolaska Gospodnja: u tijelu, u dušu, u smrt, i na sud.")





Objašnjavajući Spasiteljev četverostruki dolazak, rubrike ističu da se u Crkvi posebno obilježavaju dva dolaska  (Utjelovljenje i dolazak na posljednji Sud).
Zbog toga adventski post ima obilježja radosti, ali i straha:

"Licet autem quadruplex adventus Domini sit, in Ecclesia specialiter de duplici: in carnem et ad iudicium videtur memoriam facere: sicut in officio eius... patet. Hinc etiam est quod ieiunium adventus Domini partim exultationis est et partim maeroris. Et ad hoc innendum Ecclesia cantat tunc quaedam cantica laetitiae, puta 'Alleluia', et hoc propter adventum misericordiae et exultationis. Quaedam vero deponit puta 'Gloria in excelsis', 'Te Deum laudamus' et similia: et hoc propter adventum severae iustitiae et maeroris."

("Iako je, naime, četverostruk dolazak Gospodnji, izgleda da se u Crkvi posebno obilježavaju dva: u tijelu i na sud, kako je očito iz njegovog oficija. Odavde je također i to što je post došašća Gospodnjega, djelomično post radosti, a djelomično post žalosti. I radi toga, Crkva tada pjeva i neke pjesme radosti, poput 'Aleluja', i to zbog dolaska milosrđa i radosti. A neke izostavlja, kao 'Gloria in excelsis', 'Te Deum laudamus' i slične: a to radi dolaska stroge pravde i žalosti.")


Pogledajmo sad misu za prvu nedjelju došašća u Zagrebačkom misalu iz 1511.







Primjećujete da je sve isto kao u rimskom obredu, osim evanđelja - koje je u zagrebačkom obredu iz Matejevog opisa slavnog Gospodnjeg ulaska u Jeruzalem.
Još jedna važna razlika je to što se u molitvama dodaje spomen o Blaženoj Djevici Mariji i o svima svetima.
Odredbu o tome nalazimo već u općim rubrikama zagrebačkog misala, koji ima posebno poglavlje "Quo ordine dicendae sint collectae infra tempore officii adventus Domini" ("Kojim redom treba govoriti kolekte [zborne molitve] unutar vremena službe došašća Gospodnjega"), gdje izrijekom piše:

"Tempore adventus Domini, et in dominicali et in feriali officio ordinario, semper prima collecta dominicalis. Secunda de Beata Virgine. Tertia de omnibus sanctis. Quando autem festum totum solenne aut sollenne occurrit, tunc prima collecta de festo, secunda de adventu et tertia de Beata Virgine. In festo autem simplici, secunda collecta de adventu, tertia de Beata Virgine et quarta de omnibus sanctis. Quodsi occurrat festum memoriae infra octavam aut utriusque, tunc prima collecta dominicalis sive de tempore. Secunda de Beata Virgine, tertia de octava vel memoriae aut utraque; una post aliam; et ultima de omnibus sanctis."

("U vremenu došašća Gospodnjega, i u nedjeljama i u ferijalnom oficiju, uvijek je prva kolekta nedjeljna. Druga je o Blaženoj Djevici. Treća o svima svetima. A kada je blagdan u cijelosti svečan ili svetkovina, tada je prva kolekta o svetkovini, druga o došašću i treća o Blaženoj Djevici. Kada je pak jednostavna svetkovina [simplex], druga je kolekta o došašću, treća o Blaženoj Djevici, a četvrta o svima svetima. A ako dođe spomendan unutar osmine ili obojega, tada je prva kolekta nedjeljna ili 'de tempore'. Druga je o Blaženoj Djevici, treća o osmini ili spomenu ili oboje, jedna za drugom, i posljednja o svima svetima.")





Zagrebački misal ima i posebnu posljednicu za adventske nedjelje. Podsjećam vas da su nekada misali sadržavali velik broj posljednica (gotovo za svaki veći blagdan).
Sv. Pio V. je odredio u svom izdanju Rimskog misala (1570.) da se zadrži pet glavnih posljednica, dok su sve ostale izostavljene.

Zagrebački misal iz 1511. donosi ukupno 107 posljednica.


Ovo je posljednica za adventske nedjelje...







Zanimljivo je također i to da je posljednica Dies irae, koja se pjeva ili moli na misama za pokojne, izvorno bila adventska pjesma.
O tome piše Dragutin Kniewald u svojoj Liturgici (1937., str. 137.) govoreći o adventskim himnima:
"Ali iz ovih se himana vidi, da strah nije ono čuvstvo koje odgovara došašću; nasuprot je i u ovim himnima, kao i u antifonama u časoslovu, došašće doba pouzdane nade u spasenje i u oslobođenje od paklenih muka upravo po prvom dolasku Spasiteljevu. Slično završuje i prvotni tekst proze Dies irae: Voca me cum benedictis - Gere curam mei finis. Ova je molitva bila privatna molitva, koja je kasnije, radi svoje potresne snage, našla put i u javno bogoslužje. No, ova posljednica nije prvotno bila određena za mise za pokojne, nego se ranije (prije dodatka zadnjih šest stihova, koji su kasnije dodani i koji se odnose na pokojne) pjevala upravo u I. nedjelju u došašću, radi evanđelja o zadnjem sudu. Bit će da se s istog razloga pjevala i na današnju XXIV. nedjelju po Duhovima, a možda i na XXIII.
U zagrebačkom MR 133 (g. 1323.) nema sekvencije Dies irae, premda su na kraju zabilježene mnoge sekvencije. Ipak nije sasvim isključeno da je proza Dies irae bila zabilježena možda na onim listovima koji danas nedostaju. Posljednje su sekvencije u MR 133: O Maria, rubens rosa, Hodierne lux diei i Salve dulcis o Maria, que es stella matutina, ali ovdje je prekinuta ova sekvencija, jer nema prvotnih listova, koji su dovršavali sekvencije i čitav misal. U MZ 1511 slijedi još dugačka sekvencija Salve mater Salvatoris i proza: Ave cella nove legis, a zatim fol. 276: Item in missis solemnibus defunctorum quando expedit sequitur prosa: Dies irae..."

Da, u zagrebačkom misalu iz 1511. nalazimo Dies irae na str. 276.-277.  Ovdje više nije adventska pjesma, već je posljednica na misama za pokojne.
Evo kako to izgleda:




ponedjeljak, 4. prosinca 2017.

Oglasi za duhovna zvanja

Čitajući katolički tisak iz 1920-ih i 30-ih, primijetio sam da se često pojavljuju oglasi za duhovna zvanja raznih redova, smostana, sjemeništa itd.

Bilo bi zanimljivo da se netko potrudi pa sve skupi na jedno mjesto.
Ja za to nemam vremena, ali - primjera radi - navodim ovdje nekoliko oglasa iz 1939.,
iz Glasnika sv. Josipa.

Je li ovo bio dobar način za traženje zvanja? Pa, odnekud se mora krenuti.


Iz lipanjskog broja - SALEZIJANSKA SVEĆENIČKA ZVANJA






U istom broju, franjevci konventualci objavljuju sljedeći oglas...






U dvobroju za mjesece kolovoz i rujan, Kartuzija Pleterje daje ovaj oglas...





A u istom broju je i oglas varaždinskih kapucina...


Pošaljite nam svetog svećenika, a ne onog koji se skriva iza civilnog odijela

U vezi mog jučerašnjeg posta, moram reći da su vrlo zanimljiva i ostala pisma koja Mikić objavljuje u svom radu.
Odnose se na sukob Čedomila Čekade i "Glasa Koncila", koji je kulminirao Čekadinom knjižicom "Proigrana šansa- fenomen Glasa Koncila", te na napade na Čekadu od strane Šagi-Bunića, Smiljane Rendić i Živka Kustića.

Čekada je zatražio da Glas KOncila ili "izmijeni pravac pisanja", ili da se...
"sadašnjem uredničkom konzorciju Glasa Koncila [dade] slobodu, da i dalje izdaju list po svom ukusu, ali sa promijenjenim imenom, bez ikakvih, direktnih ili indirektnih, veza sa službenom Crkvom i uz punu svoju odgovornost, moralnu i materijalnu."


Prvo imamo jedno pismo uglednih katoličkih laika biskupu Kuhariću (27. XII. 1969.) u vezi napada na Čekadu od strane "don Jure" (pseudonim Živka Kustića).








Drugo je pismo biskupa Kuharića uredništvu "Glasa Koncila" od 5. siječnja 1970.
Ovo je pismo vrlo važno za razumijevanje Kuharićevog stava prema svemu što se događalo iza II. vatikanskog koncila.







Odgovor Živka Kustića biskupu Kuhariću od 7. siječnja 1970.
Kustić smatra da je Čekada protiv II. vatikanskog koncila, pa pita: "Zašto on sad diže paniku protiv pričešćivanja stojeći?"






nedjelja, 3. prosinca 2017.

Pisma kardinala Šepera protiv modernističkog i ljevičarskog pisanja "Glasa Koncila"



Nedavno je na Hrvatskim studijima doktorirao Anto Mikić s disertacijom Crkveno i društveno značenje Glasa koncila od 1963. do 1972. Rad otkriva mnoge dosad nepoznate stvari, koje su se događale iza kulisa u Glasu Koncila.
Mentor je prof. Miroslav Akmadža, koji je u ovom trenutku zasigurno najbolji poznavatelj suvremene povijesti Crkve u Hrvata.
 
Kao prilog na kraju rada, objavljeni su izvornici pisama kardinala Franje Šepera u kojima prigovara "Glasu Koncila" zbog njegovog liberalnog i ljevičarskog pisanja.

Budući da je ovaj doktorski rad dostupan na internetu cijeloj javnosti, mislim da nikome neće smetati ako ovdje prenesem ta pisma kardinala Šepera uredništvu Glasa Koncila od 21. siječnja 1966. i 28. srpnja 1969., te pismo (tada) pomoćnog biskupa Franje Kuharića od 17. kolovoza 1967.

Kao što znate, "Glas Koncila" je u ono vrijeme bio u rukama ultra-modernista: Vladimira Pavlinića, Šagi-Bunića, Turčinovića, Bajsića i Josipa Kolanovića (kasnijeg kolovođe u "Zadarskom slučaju").
A i Smiljana Rendić, koja je pisala pod pseudonimom "Berith", bila je tada na istoj toj liniji. Iako je poslije govorila da je Pavlinić prerađivao njezine tekstove i ubacivao u njih svoje stavove.

Bilo kako bilo, "Glas Koncila" je konstantnom modernističkom propagandom, napose promicanjem "progresističkih" teologa poput Schillebeeckxa i kardinala Suenensa, izazvao nezadovoljstvo i kritike kardinala Šepera.

Da se razumijemo, kardinal Šeper nije bio tradicionalist. U svom pismu Kuhariću od 28. srpnja 1969. čak se i ograđuje od "tradicionalista koji uopće ne priznaju Koncil".

No, Šeper je bio protivnik modernizma, i vidi se da mu je smetao premekani stav pape Pavla VI. prema modernističkim teolozima. Pa, tako Šeper piše u spomenutom pismu:
"Da je danas živ Pio XI. zadesila bi Suenensa sudbina kardinala Billota. Ali danas je ovdje Pavao VI. koji radije "ponizno razmatra" ove prigovore..."

Za početak, evo pismo kardinala Šepera uredništvu Glasa Koncila od 21. siječnja 1966.
Izgleda da Šeper u tom trenutku još nije bio svjestan da je modernističko pisanje Glasa Koncila rezultat smišljenog stava uredništva. Naivno je smatrao da je rezultat "novinarske brzine" i "preopterećenosti". Kasnije će se otrijezniti.













A sad pogledajte pismo biskupa Kuharića uredništvu Glasa Koncila 17. VIII. 1967.
Kuharić direktno prigovara "Glasu Koncila" zbog promicanja "ekumenskog stava" da više nije dozvoljeno "pokatoličavati nekatolike". I ističe da je onaj koja spozna istinu katoličke vjere dužan ući u Katoličku Crkvu "propter salutem" ("radi spasenja").

Preporučujem Jurju Kolariću i ostalim ekumenistima da pročitaju ovo pismo.









I na kraju, pismo zbog kojeg sam i otvorio ovaj post...
Pismo kardinala Šepera biskupu Kuhariću 28. srpnja 1969.