petak, 24. veljače 2017.

Zahtjev ćudoređa



U ovoj hercegovačkoj crkvi vidimo da žene i muškarci sjede odvojeno: žene na jednoj strani, a muškarci na drugoj. To je stara norma koja je dugo vrijedila kako u našim krajevima, tako i vani.

Zakonik kanonskog prava iz 1917. ovako govori u can. 1262., §1:
"Optandum ut, congruenter antiquae disciplinae, mulieres in ecclesia separatae sint a viris."
("Poželjno je da, u skladu sa starom disciplinom, žene u crkvi budu odvojene od muškaraca.")


Nekada su oko ovog pitanja osobito revni bili franjevci.
Sv. Bernardin Sienski je ne samo zahtijevao da muškarci i žene sjede odvojeno u crkvi, već je i rasprostro dugački zastor između njih, da se ne mogu međusobno vidjeti.

Poslušajmo što kaže njegov životopis (L. Surius, Vita sancti Bernardini Senensis, c. 49.):

"quum in urbibus concionaretur, ferre non potuit ut viri et feminae inter se pariter considerent, ne qua libidini praeberetur occasio, sed sedere cogebantur separatim, atque inter utrosque ingens suspendebatur tapetum, ne alii alios respicerent, sed ad sermonem animos attentiores adhiberent."

("dok je u gradovima propovijedao, nije mogao podnijeti da muškarci i žene međusobno zajedno sjede, da se ne bi dala prigoda požudi, već ih je silio da sjede odvojeno, i između njih je rasprostro golemi zastor, da se ne bi međusobno vidjeli, nego da pažljivije prate propovijed.")


Malo kasnije životopisac sv. Bernardina stavlja jedan primjer, koji pokazuje kako je tragično završio jedan mladić koji nije htio poslušati sveca...

"Concionabatur aliquando vir sanctus apud Senenses, sedebantque hunc in modum seiuncti viri ac mulieres eum auscultantes: at tamen quidam lascivus adolescens, illo invito, stabat tali in loco qui esset feminis oppositus, ut animo suas expeleret libidines. Sensit id vir Dei, hortatusque est eum ut assideret inter mares. At ille contempsit hoc, mansitque confidenter in loco suo. Eum contemptum optimae institutionis suae non ferens vir sanctus, ait palam ad eum: 'Ecce, ego dico tibi, adolescens, qui isthic stas impudenter et audacter auratis indutus vestibus, non parum vereri me mala te morte periturum.' Idque sic accidit, quando postea ob sua flagitia et maleficia, tanquam latro, apud Anconam capite plexus est."

("Jednom je svetac propovijedao u Sieni, i sjedili su na ovaj način odvojeni muškarci i žene, slušajući ga; ali jedan je pohotni mladić, protiv njegove volje, stajao na takvom mjestu koje je bilo nasuprot žena, kako bi u mislima vršio svoje požude. Osjetio je to Božji čovjek, i potaknuo ga da sjedne među muškarce. Ali ovaj je to prezreo i ostao tvrdoglavo na svom mjestu. Ne mogavši podnijeti taj prezir svoje dobre pouke, svetac mu je otvoreno rekao: 'Eto, ja tebi kažem, mladiću, koji ovdje stojiš besramno i drsko odjeven u zlatnoj odjeći, nemalo mi je žao da ćeš umrijeti zlom smrću.' Tako se i dogodilo, kada mu je poslije, zbog njegovih zločina i zlodjela, kao razbojniku, u Anconi odrubljena glava.")


Znamo da miješanje muškaraca i žena stavlja ljude u kušnje i grešne prigode. Zato je Crkva uvijek tražila odvajanje muškaraca i žena - ne samo u crkvi, nego i u školi, u vjerskim udrugama itd.
Katoličke škole su uvijek bile odvojene: posebno muške i posebno ženske.

Isto tako, katoličke udruge strogo su se odvajale na muške i ženske. Sjetimo se bl. Ivana Merza i Hrvatskog orlovskog saveza. Imali smo posebno Hrvatski orlovski savez za mladiće, i odvojeno Savez hrvatskih orlica za djevojke. To se kasnije nastavilo u križarskoj organizaciji: križari za muškarce, a križarice za žene.

To se smatralo ključnim načelom: jednim od glavnih pravila za moralnu obnovu društva.

Tim više je neshvatljivo zašto danas oni koji se navodno zalažu za "obiteljske vrijednosti" tako olako napuštaju ovo pravilo, koje je uvijek bilo glavni stup obrane protiv promiskuiteta.

E sad, znamo da danas nije baš popularno govoriti o suzbijanju požuda, a još manje provoditi ga u praksi...
Ali to se mora učiniti, jer je to zahtjev Svetoga pisma!
Dobro je to objasnio kardinal Juraj Haulik u svom pastoralnom pismu iz veljače 1859.:

"Est in sacris paginis nostris vocabulum quoddam, idque saepius repetitum, quod cunctas humanae corruptelae causas in nucleo, ut dici amat, exhibet. Vocabulum hoc est funestum concupiscentiae vocabulum. Concupiscentia in operibus philosophorum, tum veterum tum recentium, vario sumitur significatu. Nos eam sumimus sensu, quo illam sumpsit s. Joannes Evangelista in prima sua epistola, cap. 2. dicens: 'omne quod est in mundo concupiscentia carnis est, et concupiscentia oculorum, et superbia vitae; quae non est a Patre, sed ex mundo est' (I. Joan. 2, 16), cui quidem sensui perfecte congruit classica illa in epistola s. Jacobi cap. 1. occurens, et totam humanae naturae philosophiam paucis exprimens sententia: 'Unusquisque tentatur a concupiscentia sua abstractus et illectus. Deinde concupiscentia cum conceperit, parit peccatum: peccatum vero cum consummatum fuerit, generat mortem' (Jac. 1, 14-15). Nimirum humana societas ut prosperitate perfrui, finemque suum assequi possit, necessario scire, intelligere, et tota sentiendi agendique sua ratione amplecti debet magnas illas veritates, quae fundamentum constituunt moralis vitae populorum."

("Ima u našim svetim pismima jedan izraz, i to koji se često ponavlja, koji pokazuje u srži sve uzroke ljudske pokvarenosti. Taj izraz jest poguban izraz požude. Požuda se u djelima filozofa, kako starijih tako novijih, uzima pod raznim značenjima. Mi je uzimamo u smislu u kojem ju je uzeo sv. Ivan Evanđelist u svojoj prvoj poslanici, pog. 2., govoreći: 'sve što je svjetovno požuda je tijela, i požuda očiju, i oholost života: što nije od Oca, nego od svijeta' (1 Iv 2, 16), kojem smislu savršeno odgovara ona klasična izreka koja dolazi u poslanici sv. Jakova, pog. 1., koja u malo riječi objašnjava filozofiju ljudske prirode: 'Svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. Požuda zatim zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.' (Jak 1, 14-15) 
Jamačno, ljudsko društvo da bi moglo napredovati i dostići svoj cilj, nužno mora znati, razumjeti i sa svim svojim mislima i djelima prihvatiti te velike istine, koje sadrže temelj moralnog života naroda.")


Ako već ne možemo ovaj svijet natjerati da se drži kršćanskog ćudoređa, držimo ga se barem mi! Oživimo stare moralne norme u katoličkim redovima. 




Broj komentara: 7:

  1. Primijetio sam da se danas u "vjerskim" udruženjima upravo potiče miješanje mladića i djevojaka. Danas se pojedini svećenici ponašaju kao nekakvi svodnici: organiziraju plesove, zabave (mješovite) i sl.
    Napušten je tradicionalni moral i stara stega. Nije čudo da je obitelj u krizi, a natalitet nikada manji.
    Tko vodi neuredan život prije braka, vodit će neuredan život i u braku... A takav nered često završi razvodom. Iz toga onda izađe novih 1000 problema.

    Ljude bi trebalo od malih nogu učiti disciplini i urednom životu.

    OdgovoriIzbriši
  2. Kako da onda gledamo na moderne "susrete hrvatske katoličke mladeži", gdje stavljaju zajedno mladiće i djevojke?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. To je krupna pogreška. Takvo nešto bilo bi nezamislivo prije II. vatikanskog koncila.
      Kad je tijekom 1920-ih bl. Ivan Merz organizirao skupove, sletove i hodočašća orlovske mladeži, uvijek je budno pazio da budu posebno za mušku, a posebno za žensku granu organizacije.
      Nikada niti jedno događanje nije organizirano zajednički za mladiće i djevojke.

      Izbriši
    2. U Palmuticevoj sinoc cuh i vidjeh u dvorani malo prije mise skupina od cca 50 cura i deckiju uce plesat sta li..tresti glazba iz dvorane...valjda su zaboravili da je korizma..pjesme su naravno svjetovni sentisi tako da lijepo polako nauce plesne korake..pitam se koji svecenik to organizira..cini se da plesu skoro svaku noc

      Izbriši
  3. U mojoj zavičajnoj, seoskoj župi u Dalmatinskoj Zagori, nikad nije prekinut običaj da žene zauzimaju klupe lijevo od ulaza u crkvu, a muškarci desno. Nikad se ne dogodi da bi muškarac sjeo na žensku stranu (bio bi predmetom poruge), ali su vremenom žene zbog brojnosti ispunile i više od polovice muških klupa. O dominaciji u zboru i među čitačicama da ne govorim. Srećom, ministrantice nemamo.

    OdgovoriIzbriši
  4. Prije tri dana u hrvatskom selu sam vidio takav raspored, žene posebno u crkvi na lijevu stranu, muškarci na desnu. Sve su žene imale marame na glavi. Vidio sam prije par godina takav raspored u Krakowu u Poljskoj. Kod nas sam vidio odjeljenje samo u procsiji za patron župe, i pogrebnoj povorc, iza svećenika i ministranata prvo muškarci pa žene iza njih. Jedino što je umjesto crkvenih pjesama ili molitava išla brbljaona...

    OdgovoriIzbriši
  5. Za naše pojmove u crkvi barem ako žene nose veo i halje, to je velika stvar.
    Ne smetnimo s uma koliko je teška Trnova kruna, ta javna uvreda, našem Gospodinu i Majci Crkvi – mješovito socijalističko školovanje. Koliko je malenih bačeno u bezdan nečistoće, pogledajte kako surovi ateističko-egalitaristički program mlade duše postavlja na superbrzu autocestu za vječnu propasti. ŠTO JE TAJ ZAGLUPLJUJUĆI SUSTAV PROIZVEO: lavinu dezorijentacije, meteža, grča i bijesa, 'znanstvenih' laži protiv Boga, nečednog odijevanja, indiferentizma... javne škole su portali u pakao. To su klaonice duša. Proljećarske generacije su iz tog socijalističkog stroja došle na vodeđe pozicije društva da stave još teži sotonski jaram na nove generacije. KAKVU SU VJEČNU PLAĆU SEBI ZGRNULI POBORNICI TAKVOG BEZBOŽNOG SISTEMA!
    Dok demokrati kuju planove za našu propast zar smo mi bespomoćni, zar nemamo mi mnogo moćnije šampione na našoj strani, zar nemamo mi Bezgrješnu Mariju i sv. Mihaela!

    Inzistirati na kućnom školovanju.

    BVMopn

    OdgovoriIzbriši