subota, 4. veljače 2017.

Molitva na nakanu pape (II.) - u praksi

Uputa iz molitvenika Kruh nebeski (13. izd., Zagreb, 1941.):



Broj komentara: 12:

  1. Ovo je potvrda iz naše hrvatske prakse onoga što sam napisao na prijašnjem postu o ovoj temi.

    OdgovoriIzbriši
  2. Pošto pravite selekciju komentara pišem kao da ćete objaviti.
    Sama riječ nakana je ono što netko misli i želi napraviti.
    Molimo li za nečije nakane koje to nisu to je isto kao i moliti za izbavljenje duša iz pakla, uzaludno i nepotrebno. Prvo moramo moliti da takvome gore navedeno postanu nakane , da ih on želi i prihvaća , pa tek onda za ostvarenje tih nakana. Sama svrha nakane nije prvotno dobiti oprost nego da se te nakane izmole i ostvare. Ostvarenje tih nakana je cilj molitve ,a dobivanje oprosta je milost jer bi onda samo moljenje bilo magična formula za dobivanje oprosta. A milost se sigurno ne dobije ako žarko ne molimo i želimo ono za što molimo nego bi to bilo tek samo ispunjavanje formule za oprost.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Moram reagirati na ovo: "Ostvarenje tih nakana je cilj molitve, a dobivanje oprosta..."

      Za dobivanje oprosta je potrebno prije svega - htjeti dobiti oprost - i sa tom voljom ispuniti formu koja je od Crkve određena za dobivanje oprosta.

      Dakle, treba svim srcem moliti za navedene nakane, naravno sa željom da se one stvarno ostvare, ali i sa željom za dobivanje oprosta (uz ostale uvjete).

      Izbriši
    2. Kako možemo dobiti oprost moleći za nečije nakane ako to uopće nisu njegove nakane ili taj radi protiv tih nakana? Što bi onda bile recimo molitvene nakane pape za mjesec veljaču ?
      Robelar

      Izbriši
  3. Zar je 1941. još bilo kršćanskih vladara?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da, bilo ih je... Na primjer, Franco u Španjolskoj, Salazar u Portugalu, De Valera u Irskoj itd.
      Isto tako, države u Južnoj Americi su većinom bile službeno katoličke.

      Izbriši
  4. Ove molitvene nakane za dobivanje oprosta su najbolji pokazatelj nespojivosti između nauka prije II. vatikanskog koncila, i onoga poslije Koncila.

    Stoljećima smo molili za iskorijenje krivovjerja! A na Koncilu i poslije njega je zauzeto potpuno suprotno stajalište - tolerancija prema krivovjerju, dijalog s krivovjerjem, pa čak i prihvaćanje krivovjerja kao "ravnopravnog" s pravovjerjem! Modernisti nazivaju krivovjerne protestantske sekte "sestrinskim crkvama".

    Iz svega ovoga proizlazi samo jedan zaključak. Nema kontinuiteta između predkoncilskog nauka i onog postkoncilskog! To su dva suprotna učenja!

    OdgovoriIzbriši
  5. Antemurale,
    Hvala za revnost i veliki trud u nastojanjima i na svesrdnoj pomoći mnogoj vjernoj braći čitateljima.

    Primjećujemo da postoje dvije svrhe molitava na nakanu pape koji je trenutačni papa, dakle onaj legitimni živući Kristov namjesnik na Zemlji:
    1. Općenita (Molitve Gospodinu u cilju ostvarivanja (svih?) za Crkvu korisnih nakana pape)
    2. Određena (Molitve Gospodinu u cilju ostvarivanja (navedenih) za Crkvu korisnih nakana pape, a u svrhu dobivanja oprosta samoga molitelja.)

    Ovom drugom molitvom vjernik se moli u svrhu postizanja dva cilja:
    1. Da Gospodin usliši molbu i da se ostvare nakane pape
    2. Da Gospodin usliši molbu i da vjerniku podari oprost

    Pošto vjernik zna da molitvom za druge, pa tako posebno i molitvom za papu, on također i sam sebi indirektno izmoljeva milosti kod Gospodina, možemo zaključiti da i u slučaju prve vrste molitve, vjernik isto moli za dvije svrhe.

    No ovdje je u pitanju korisnost molitve, na što se treba osvrnuti.
    Po molitveniku iz 1942 "Kruh Nebeski", pod točkom 5. govori se o vrsti molitava, načinu i mjestu moljenja,- ali se ne spominju, tj. ne navode izričajem same nakane pape, na koje vjernik treba moliti.

    Pod točkom 6. se pak jasno navode nakane pape na koje treba moliti za dobivanje oprosta. I to se ovdje navodi dosta jasno koje su to nakane. I to je dobro. Jer i spomenute nakane su dobre i korisne. Da ne kažem 'sigurne'. No u navodu stoji,- "redovito je ova:". To znači da mogu biti i druge nakane. Pošto su ove nakane jasno navedene, mi tako isto moramo očekivati, da i neke druge eventualne nakane pape, koje bi mimo ovih redovitih, bile neophodne za Svetu Crkvu, - također budu jasno navedene.
    Recimo, molitva na nakanu posvećenja Rusije Bezgrešnom Srcu Marijinom.

    Vjerojatno da može biti nakana pape koje bi javnim obznanjivanjem mogle doprinijeti većoj šteti, te stoga vjerujem kako u takvim slučajevima jedan papa i ne mora obznaniti svoje određene nakane. Nego samo zahtijevati od vjernog puka da moli na njegove nakane. Koje su poznate samo njemu, ili uz njega samog još određenom broju kardinala, biskupa, tajnika ili običnih ljudi.

    Tu nastaje problem. Koji ne bi bio uopće problem, da je u pitanju papa Pio V, ili papa Pio X,... i ovdje ne mislim na to zbog činjenice da su živjeli u vremenu kada nije bilo instant medija.
    Problem je moliti na nakane pape, kod jednog pape koji jasno i očito teži ujediniti Kristovu jedinu Crkvu, sa onima koji su se sami od nje otcijepili. Namjesto da teži i radi na obraćenju grešnika i povratku izgubljenih sinova za jedini Očev stol.
    Problem je moliti na nakane jednog pape koji zajedno sa krivovjernicima, muslimanima, budistima, i inima zajedno moli za "mir u svijetu" i "zajednički hod". Tim više što su njegovi prethodnici, dakle pape koji su isto bili namjesnici Krista Isusa, jedinoga nam Boga koji je uvijek jedan i isti, takve stvari koje ovaj papa čini osuđivali najstrožom kaznom - anatemom.
    Problem je moliti na nakane pape, koji ne želi osuditi teški grijeh sodomije izgovarajući riječi "tko sam ja da sudim", a pri tom aludirajući dakako na grešnika, kojemu i ne trebamo suditi, ali isto tako ni grijehe zanemarivati.
    Isus ne reče bludnici "Oprošteni su ti grijesi, idi", nego je rekao "Oprošteni su ti grijesi, idi i ne griješi više."
    Problem je moliti na nakane pape, koji postavlja ljudsku savjest iznad Božjeg zakona.
    Pape kojem su zakoniti brakovi skljopljeni crkveno i dakle pred Bogom samim, većinom loši i neplodonosni.
    Pape koji zagovara mogućnost pričešćivanja čak i javnih preljubnika, pod izlikom 'posebnosti' pojedinih slučajeva i krinkom 'milosrđa'.
    Pape koji nema običaj kleknuti pred Presvetim, ali kleči dok pere noge krivovjernicima, među kojima su i žene.
    Pape koji pred svojim posjetiteljima hindusima govori "jer majka zemlja nam je život dala"
    Pape koji svoje angeluse počinje sa "dobar dan"...

    Nije li došlo, i već odavna bilo, vrijeme da molimo na nakane Gospe, Majke Božje? I to bez prestanka.
    JbD

    OdgovoriIzbriši
  6. Dok nisam naišao na Vaš dotični post, kako nitko o tome nije govorio na vjernauku koncilske crkve, mislio sam da 'na nakanu pape' jednostavno znači moliti za dobrobiti samog pape. Mislim da ni drugi nisu baš znali što to znači.

    Evo pogledajte npr. Svetište Trsat, citat sa stranice:

    "[Glavna stranica]POTPUNI OPROST
    Svaki dan možete dobiti POTPUNI OPROST za sebe ili svoje pokojne još godinu dana NA TRSATU posebnom odlukom produženja do 26.11.2017.
    Potrebno: Ispovijed, biti na sv. Misi i primiti Svetu Pričest, te izmoliti za potpuni oprost (Vjerovanje, Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu)."
    [click dalje]
    "Za potpuni oprost potrebno je UZ PROLAZ kroz jubilejska vrata Bazilike, sakramentalna ispovijed, euharistijska pričest i molitve Vjerovanja, Oče naš i Slava Ocu te molitva na nakanu Svetoga Oca (Zdravo Marijo). DNEVNO svaki vjernik može dobiti jedan POTPUNI OPROST."
    Nigje nisu definirali što je 'nakana pape'.
    http://www.trsat-svetiste.com.hr/

    Evo dragi AC ovdje možete vidjeti i odjeljak franjevaca o Sv. Misi, koji se čini kao bizarna mješavina liberalne kontra–reakcije na jačanje tradicionalnih sila i konzervativizma 90-ih istovremeno.
    Iz perspektive modernog Rajnskog neoteologa to je sada zaostala balkanska žabokrečina, iz ortodoksne pozicije - kleto kvaziprotestantsko krivovjerje.

    http://www.trsat-svetiste.com.hr/svete-mise/
    Ne vidim navoda Doktora Crkve niti autoritativih učenja papa samo pokoja atomska crtica iz N.Zavjeta.

    BVMopn

    OdgovoriIzbriši
  7. Da razjasnimo - još jednom.
    Trebate prvo pogledati malo u prošlost.
    Ove gore navedene nakane su daleko starije od samog pojma "molitve na nakanu pape".
    Nitko nije uopće ni govorio o molitvi "na nakanu pape" sve do sredine 19. stoljeća. Prije toga vremena se (kao uvjet za potpuni oprost) tražila molitva za uzvišenje Crkve, iskorijenje krivovjerja i slogu kršćanskih vladara. Termin "nakana pape" ("intentio pontificis", "mens pontificis") se tek kasnije počeo koristiti, i to prvenstveno kao zbirni naziv za navedene nakane.

    OdgovoriIzbriši
  8. Navedene nakane u molitvi su tada bile sasvim jasne, što bi (jasnoća) pored istine, inače morala biti jednom od glavnih odlika Katoličkog nauka, tj. Vjere. Čak nisu bile ni pretjerano dugačke, a da bi bile preteške za upamtiti ili izgovoriti/izmoliti. Ne postavlja li se onda jedno sasvim razložno pitanje jednom vjerniku, zašto i čemu uopće potreba za 'kraćenjem', tj. izuzimanjem, ukidanjem jasnoće?
    I zašto ne npr. za "potrebe Svete Crkve", kojoj dakako i svaki papa itekako pripada?
    Sjetih se evo pri tom i prakaratora koji za vrijeme svete Mise prikupljahu darove od vjernika govoreći svakom vjerniku (osim pružanja kese) upravo ove riječi;- "Za potrebe Svete Crkve"...

    Kako ste nam već prije, i sada ponovno lijepo pomogli, te ukazali u svom prijašnjem postu na činjenicu da je sama Kongregacija za oproste g. 1847 dala jasnu definiciju:
    - "Nakana prvosvećenika je uzvišenje svete Crkve, iskorijenje krivovjerja, proširenje vjere, obraćenje grešnika, mir i sloga između kršćanskih vladara.",
    kakvo može biti objašnjenje za potrebom ukidanja ovog izrijeka, ove jasnoće, koja je itekako važna, osim onoga da je i ovo jedna od nametnutih 'promjena' (na gore i lošije), od onih istih snaga, kojih se nečesto naziva tek 'modernističkim', a koje su silovito uzdrmale Crkvu, mijenjajući nauk Vjere Kristove, počev od 1960-ih godina. Ali i od ranije.

    Ovo, kao i stotine i tisuće drugih 'promjena' (koje Svetu Crkvu evo već u kritičnoj mjeri prilagodiše i podrediše svijetu, namjesto da je obrnuto), treba dakle pod hitno vratiti onom prvotnom, ispravnom stanju, nauku i načinu,- tradicionalnom.
    JbD

    OdgovoriIzbriši
  9. Evo, što zbunjuje vjernike...
    Dok je 1967.-1968. mijenjana disciplina oprosta, nigdje nije dana točna definicija što se smatra "nakanom pape".
    Ako pročitate današnji "Enchiridion indulgentiarum" i dokument "Doctrina indulgentiarum", vi nigdje nećete naći neku novu definiciju "nakane pape".

    Možemo li iz toga zaključiti da je još na snazi ona stara definicija?
    Bojim se da oni koji su za to nedležni nisu o tome ni razmišljali.

    OdgovoriIzbriši