četvrtak, 2. veljače 2017.

Eliminirati samovolju



Ako bismo mogli u jednu rečenicu sažeti veliki zadatak koji je izvršio sveti papa Pio V., onda bi ona glasila: "Eliminirati samovolju!"

Proglašenjem Rimskog misala (1570.) eliminirao je samovolju i "improvizacije" u služenju sv. mise; donošenjem Rimskog brevijara (1568.) suzbio je samovolju onih koji su u svojoj lijenosti "skraćivali" časoslov. Donošenjem pak Rimskog katekizma (1566.) uklonio je samovolju u propovijedanju, odredivši da svećenici moraju propovijedati prema tom katekizmu (a ne što god kome padne na pamet).

Crkva je tako dobila tri čvrsta stupa, koji će njenim službenicima davati jasan smjer ispravnog djelovanja: Misal koji će im precizno određivati kako da služe sv. misu; Brevijar po kojem će pravilno i katolički moliti; i katekizam po kojem će pravovjerno propovijedati istine katoličke vjere.

Zašto je to bilo potrebno? Zašto je potrebno čovjeku do najmanjeg detalja odrediti što mora činiti? Zato što je čovjek jedno vrlo slabo i nestalno biće, opterećeno napastima tijela, svijeta i vraga.
Čim vi čovjeka pustite da radi što želi, možete biti sigurni da će se ogromna većina odlučiti na zlo. Tako i u liturgiji -  ako vi dozvolite svećeniku da radi što želi, budite sigurni da će on napraviti nešto nedostojno (što je u "Novus ordu" i više nego očito).

Eto, zato je sv. Pio V. propisao stroge rubrike u misalu i brevijaru, da "prisili" svećenika da pravilno izvrši svoju službu.

Pogledat ćemo sad riječi sv. Pija V. u bulama "Quo primum" (kojom je proglasio Rimski misal) i "Quod a nobis" (kojom je proglasio Rimski brevijar), u kojima se ističe kako su ovi jasni i precizni propisi obnovili božanski kult i učvrstili stoljetne liturgijske tradicije Crkve.



Da se sačuva čistim crkveno bogoslužje



Objava Rimskog misala bila je kruna cijelog rada sv. Pija V. Još je prije toga izdao Rimski katekizam (1566.) i Rimski brevijar (1568.), tako da je proglašenjem misala dovršio svoj životni zadatak.

Njegove riječi na početku bule "Quo primum" otkrivaju želju za čistoćom obreda:

"Quo primum tempore ad apostolatus apicem assumpti fuimus, ad ea libenter animum viresque nostras intendimus et cogitationes omnes direximus, quae ad ecclesiasticum purum retinendum cultum pertinerent, eaque parare, et, Deo ipso adiuvante, omni adhibito studio efficere contendimus. Cumque inter alia Sacri Tridentini Concilii decreta, nobis statuendum esset de sacris libris, catechismo, missali et breviario edendis atque emendandis: edito iam, Deo ipso annuente, ad populi eruditionem catechismo, et ad debitas Deo persolvendas laudes breviario castigato, omnino, ut breviario missale responderet, ut cogruum est et conveniens, cum unum in Ecclesia Dei psallendi modum, unum Missae celebrandae ritum esse maxime deceat..."

("Od prvog vremena što smo primljeni u apostolsku čast, rado smo svu našu volju i snage uperili i usmjerili na ono što se tiče očuvanja čistim crkvenoga kulta, za što smo se pripremali i, uz pomoć samoga Boga, upotrijebivši sav naš trud nastojali učiniti. Budući da je među ostalim dekretima svetoga Tridentskoga koncila, na nama bilo da odredimo o izdanju i pročišćenju svetih knjiga: katekizma, misala i brevijara. Izdavši već, uz pomoć samoga Boga, katekizam za pouku puka, i pročistivši brevijar za hvale dužne Bogu, u svemu da brevijaru odgovara misal, kako je prikladno i skladno, jer veoma dolikuje da je u Crkvi Božjoj jedan [jedinstven] način pjevanja psalama, jedan obred celebriranja Mise...")


Sv. Pio V. nije išao za tim da stvori neki novi obred, nego da popravi misal prema starim izvornim obrascima, tj. da učvrsti tradiciju: "ad pristinam Missale ipsum sanctorum Patrum normam ac ritum"!

A sve to, kao što sam rekao, da eliminira samovolju u liturgiji. Da svećenik zna što točno mora raditi - i da to učini!

Što je, dakle, bio cilj sv. Pija V.?
"ut sacerdotes intelligant quibus precibus uti, quos ritus, quasve caeremonias in missarum celebratione retinere posthac debeant"
("da svećenici znaju nakon ovoga koje da molitve koriste, koje obrede i koje ceremonije trebaju držati u celebriranju misa").

Da, to je svrha Misala Pija V.!

Dvije godine prije misala, sv. Pio V. je objavio Rimski brevijar, čime je i na tom području eliminirao samovolju.



Ut Breviarium ubique inviolatum et incoruptum habeatur



Sv. Pio V. je bulom "Quod a nobis" (1568.) odredio obvezu upotrebe Rimskog brevijara svakoj rimokatoličkoj crkvi, koja nije imala vlastiti brevijar stariji od 200 godina. Svrha te odredbe bila je uklanjanje razlika u molitvama ("ad tollendam orandi varietatem"). No, što je još važnije - da se ukloni samovolja u moljenju časoslova.

Sv. Pio V. vidio je problem u crkvenim službenicima koji su sami sebi birali kraće časoslove, radi "komotnosti" i "udobnosti":
"specie officii commodioris allecti" - "primamljeni prilikom komotnijeg oficija".

U buli se oštro kritiziraju oni koji su "osakatili" brevijar uvođenjem promjena i skraćivanja, kako bi ga prilagodili svojoj udobnosti:
"Alii enim praeclarum veteris breviarii constitutionem, multis locis mutilatam, alii incertis et alienis quibusdam commutatam, deformarunt..."
("Jedni su naime izvrsnu konstituciju staroga brevijara deformirali, osakativši je na mnogo mjesta, a drugi unošenjem nesigurnih i stranih stvari...")

Što bi onda sv. Pio V. tek rekao za "novus ordo" časoslov?

Taj je sveti papa vidio da skraćivanje časoslova može proizvesti samo zle plodove.
Zato je u ovoj svojoj buli gotovo uzviknuo o zlima koja proizlaze iz skraćivanja i pojednostavljivanja:

"Hinc illa tam multis in locis divini cultus perturbatio, hinc summa in clero ignoratio caeremoniarum ac rituum ecclesiasticorum, ut innumerabiles ecclesiarum ministri, in suo munere indecore, non sine magna piorum offensione, versarentur."

("Odatle dolazi to pomućenje božanskoga kulta, u mnogim mjestima; odatle veliko nepoznavanje crkvenih ceremonija i obreda u kleru, da se nebrojeni crkveni službenici nalaze u sramoti svoje službe, ne bez velike uvrede za pobožne ljude.")


Kako bi toj opasnosti stao na kraj, sv. Pio V. je propisao precizne i strogo-obvezujuće rubrike u brevijaru.  I povijest je pokazala da je bio u pravu: dobri plodovi su došli ubrzo nakon objave Rimskog brevijara i Rimskog misala. Posvuda je obnovljen božanski kult!

Zato Crkva zahvalno moli na blagdan sv. Pija V. (5. svibnja):

"Deus, qui ad conterendos Ecclesiae tuae hostes et ad divinum cultum reparandum, beatum Pium pontificem maximum elegere dignatus es: fac nos ipsius defendi praesidiis, et ita tuis inhaerere obsequiis; ut omnium hostium superatis insidiis perpetua pace laetamur. Per Dominum..."

("Bože, koji si se udostojao, da satreš neprijatelje svoje Crkve i da obnoviš božanski kult, izabrati blaženoga Pija vrhovnoga svećenika: učini da se obranimo njegovom zaštitom, i da tako prionemo uz tvoju poslušnost; da se, svladavši sve zasjede neprijatelja, radujemo u vječnom miru. Po Gospodinu...")



2 komentara:

  1. Misal, časoslov, katekizam . Sveti papa Pio V je znao i htio nešto napraviti . Današnje postkoncilsko improviziranje dovodi do toga da za nekog svećenika možemo reći da je dobar jer lijepo improvizira i od njega se stvara u narodu neka vrsta zvijezde , a pogotovo među mladima. Časoslov je skraćen, misal je skraćen , katekizam je povećan al nerazumljiv .Promjenama naravno da su se morali promijeniti i svećenici. Tako neki dan na Laudato TV dvojica svećenika tumače kako treba moliti, ali je pogrešno u molitvi sebi nešto zadati da moramo iznoliti. Konkretno riječ je o krunici koju je trebalo isto zaštititi od promjena. Izgleda da je i ovim skračivanjem ostalo previše ,,posla" a premalo prostora za improvizaciju.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  2. Tradicionalna misa, tradicionalni časoslov i tradicionalni katekizam - to je ono što je i danas prijeko potrebno za obnovu vjere.

    Sv. Pio V, moli za nas!

    OdgovoriIzbriši