subota, 21. siječnja 2017.

Privilegirani oltari

Glavni oltar u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Karlovcu (primjer privilegiranog oltara)


Klasična definicija privilegiranog oltara glasi ovako (F. Bordoni, De legatis, 1688., s.89.):

"Altare privilegiatum est illud in quo papa concedit indulgentiam plenariam pro mortuis liberandis per modum suffragii mediante celebratione missae in eiusdem altari."

("Privilegirani oltar je onaj u kojem je papa podijelio potpuni oprost za oslobođenje pokojnih "per modum suffragii" posredstvom služenja mise na tom oltaru.")


Običaj dodjele oltarima ovog privilegija je vrlo star.
Poznato je da je još sveti papa Grgur Veliki dodijelio takav privilegij glavnom oltaru u crkvi sv. Kuzme i Damjana u Rimu.

To je potvrdio papa Urban VIII. u buli "Omnium saluti" (1631.), koja kaže:

"Volentes igitur ecclesiam sanctorum Cosmae et Damiani de Urbe, domus fratrum Tertii ordinis s. Francisci, et in ea situm altare maius, quod olim a s. Gregorio papa simili privilegio, ut infra, decoratum fuisse... ut quandocumque sacerdos aliquis saecularis sive cuiusvis ordinis regularis, missam defunctorum pro anima cuiuscumque fidelis, quae Deo in charitate coniuncta ab hac luce migraverit, ad praedictum altare celebrabit, anima ipsa de thesauro Ecclesiae per modum suffragii indulgentiam consequatur, ita ut eiusdem Domini nostri Jesu Christi et Beatissimae Virginis Mariae, sanctorumque omnium meritis sibi suffragantibus a purgatorii poenis liberetur..."

("Želeći dakle da crkva svetih Kuzme i Damjana u Gradu, dom braće Trećeg reda sv. Franje, i u njoj smješteni veliki oltar, koji je nekada od sv. Grgura pape bio sličnim privilegijem, kako dolje, urešen... da kad god bilo koji svećenik, bilo svjetovni bilo redovnički kojeg god reda, na rečenom oltaru služi misu za pokojne: za dušu bilo kojeg pokojnika, koja je prešla sa ovog svijeta ujedinjena u ljubavi s Bogom, ta duša dobiva iz riznice Crkve "per modum suffragii" oprost, tako da se zaslugama istoga Gospodina našega Isusa Krista i Preblažene Djevice Marije i svih svetih, oslobodi od kazni čistilišta...")


Kao i po cijelom katoličkom svijetu, pape su stoljećima dijelili privilegije i oltarima u Hrvatskoj.
Da navedem samo jedan primjer, koji mi je baš sad pri ruci...


Zlarinski primjer



Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije na otoku Zlarinu (Šibenska biskupija) ima šest oltara. Među njima je i oltar Gospe od krunice i sv. Fortunata koji je 1779. g. podigla obitelj Makale. Iste je te godine papa Pio VI., na zamolbu kanonika Stjepana Makale i njegovog brata Ante, podijelio tom oltaru svakodnevni privilegij, zauvijek.

Kaže nam regest te odluke (prema A. Prinzivalli, Resolutiones seu decreta authentica, 1862., str. 128.-129.):

"Sanctissimus dominus noster Pius PP. VI attentis expositis et eiusdem Antonii Makale precibus benigne annuens clementer concessit praefatum altare privilegiatum quotidianum, ita ut omnes et singulae Missae, quae a quocumque sacerdote saeculari vel regulari pro animabus fidelium in purgatorio detentis, in eodem altare singulis anni diebus celebrabuntur, animae huiusmodi pro quibus celebratae fuerint, de thesauro Ecclesiae per modum suffragii plenariam indulgentiam consequantur."

("Presveti naš gospodin Pio PP. VI pozorno čuvši izloženo i blagohotno pristavši na molbe istoga Ante Makale, milostivo je dodijelio da rečeni oltar bude svakodnevno privilegiran, tako da sve i svaka misa, koje budu od bilo kojega svećenika - svjetovnog ili redovničkog - za duše vjernika koje se nalaze u čistilištu, na tom oltaru svaki dan celebrirane, te duše za koje budu celebrirane, primit će iz riznice Crkve "per modum suffragii" potpuni oprost.")


To je primjer oltara koji je privilegiran za svaki dan, za svaku misu koja se na njemu služi i za bilo koju dušu u čistilištu za koju se sveta žrtva prikazuje. No, ima i privilegiranih oltara koji imaju znatno uže povlastice... A nerijetko u istoj crkvi možemo naići na oltare koji su privilegirani na različite načine.
To ćemo pokazati na sljedećem primjeru...



Više privilegiranih oltara u jednoj crkvi



Ovdje vidimo glavni oltar u franjevačkoj crkvi sv. Marije u Klanjcu, koji je privilegiran za svaki dan i za svaku dušu u čistilištu za koju se misa prikazuje. No, u toj crkvi imamo i primjer jednog uže povlaštenog oltara.

Pobočni oltar sv. Antuna Padovanskog je privilegiran samo za pokojne članove bratovštine sv. Antuna Padovanskog, i to samo ako se na njemu služi misa u ponedjeljak. Tako je to bilo par stotina godina, što možemo vidjeti iz opisa franjevačkog samostana u Klanjcu, koji je napisao fra Vigilius Greiderer (Germania Franciscana, tom. I., 1777., str. 129.):
"Confraternitas s. Antonii Patavini, an. 1664. erecta, pro cuius alumnis ara eiusdem divi fer. 2. privilegiata est"
("Bratovština sv. Antuna Padovanskog, g. 1664. podignuta, za čije je članove žrtvenik istoga sveca ponedjeljkom privilegiran)




Povlastica može biti vezana i uz osobu samoga svećenika, pa valja i o tome napisati par riječi...


Osobne povlastice

Zakonik kanonskog prava iz 1917. sadrži odredbe o privilegiranim oltarima u poglavlju o oprostima (can. 917.-918.). Treba istaknuti can. 917., koji određuje da na Dušni dan (2. studenoga) sve mise imaju privilegij kao da se služe na privilegiranom oltaru. Nadalje, kad se obavlja 40-satna pobožnost, svi su oltari u dotičnoj crkvi privilegirani.

Prema can. 239. i 349., svi su kardinali i biskupi imali osobno pravo privilegiranog oltara, na kojem god oltaru služili misu.

Postojalo je više načina na koji je običan svećenik mogao dobiti osobnu povlasticu privilegiranog oltara. Na primjer, ako postane član franjevačkog Trećeg reda (svjetovnog). Baš iz tog razloga su se mnogi svjetovni svećenici pridružili Trećem redu.

Pogledajmo što kaže Katekizam Trećeg reda sv. Franje (II. izd., Zagreb, 1925., str. 62.):




I za kraj, jedna napomena...
Uobičajeno se tijekom svih proteklih stoljeća isticalo da je za dobivanje oprosta privilegiranog oltara potrebno na njemu služiti misu de requiem; to jest, tradicionalnu misu za pokojne. Izuzeci od tog pravila odnosili su se na nedjelje i blagdane, kad rubrike ne dopuštaju requiem-mise. Tijekom vremena došlo je do određenog popuštanja u pravilima, ali se i dalje preporučivalo da to bude misa de requiem, kad god to rubrike dopuštaju.

Ovdje treba imati u vidu da nisu svi oltari privilegirani na isti način. Kao što smo vidjeli na primjeru crkve u Klanjcu, gdje je glavni oltar privilegiran za svaki dan, a oltar sv. Antuna samo ponedjeljkom, i to samo za određene pokojnike. Isto tako, neki su oltari dobili povlasticu za sve mise koje se na njima služe, dok je kod drugih privilegij izričito vezan uz mise de requiem.
U svakom slučaju, najsigurnije je služiti na privilegiranom oltaru (tradicionalnu) misu za pokojne.



4 komentara:

  1. Sva sredstva kojima možemo pomoći dušama u čistilištu su u našim rukama. I tako ih je puno! Zar nije teški propust ako ih ne koristimo?
    Zar nije pretužno vidjeti da svećenik, umjesto na privilegiranom oltaru, služi misu na drvenom stolu ispred oltara?

    OdgovoriIzbriši
  2. Teški propust je sve ono kad Gospodinu dajemo manje nego što možemo , a time sebe umirujemo da smo mu dovoljno dali. Tko ima tu ovlast promijeniti, umanjiti ili dokinuti neki propis kojim dobivamo milost od Boga? Zar time ne ponizujemo naše stare govoreći mladima da mi s manje vjere i truda može dostići spasenje?
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  3. Mislim da se odgovor na pitanje iz prvog komentara nalazi u poslanici sv. Jakova Apostola: "Znati dakle dobro činiti, a ne činiti – grijeh je." (Jak 4, 17)

    OdgovoriIzbriši
  4. Tko zna kolike su sve privilegirane oltare porazbijali i srušili modernisti tijekom pokoncilskog "preuređivanja" naših crkvi... Divljaštvo modernista nadilazi barbarstvo i divljaštvo svih prošlih progonitelja Crkve.

    OdgovoriIzbriši