petak, 30. prosinca 2016.

Rubrike misala kao izvor vjerske pouke

Rubrike crkvenih knjiga obično govore o onome što treba učiniti, reći, izmoliti..., ali ne i zašto to treba učiniti/reći/izmoliti.
U prošlosti je bilo malo drugačije. Ako malo pogledate predtridentinske misale, primijetit ćete da rubrike nerijetko sadrže i kratke pouke o smislu i svrsi pojedinih liturgijskih radnji.

U Misalu zagrebačke crkve iz 1511. (koji sam spominjao prošli tjedan), u rubrikama imate čitave male rasprave, citate sv. Tome Akvinskoga, bl. Dunsa Scota i dr.
Možete naći i odredbe o pokorama koje su morali izvršiti svećenici, ako bi počinili neku pogrešku u služenju sv. mise.

Taj zagrebački misal je 60-ak godina stariji od Misala sv. Pija V.
Njegov sadržaj dobrim dijelom potječe od liturgijskih pravila koja je u zagrebačku crkvu uveo biskup bl. Augustin Kažotić početkom 14. stoljeća. A koristio se u zagrebačkoj katedrali sve do 1794. godine.

Stavljam ovdje neke od zanimljivih (i korisnih) pouka iz rubrika zagrebačkog misala.

Počinjemo s osnovama...
Prvo i osnovno što ćete naći u svakom starom misalu je stroga odredba da svećenik smije služiti misu samo u stanju posta...

"Primo, Missa debet celebrari a sacerdote ieiuno, et ita ieiuno quod a medio noctis nihil sumpserit quantuncunque modicum, etiam de quacunque re ut medicina."

("Prvo, misu treba celebrirati svećenik natašte, i tako natašte da od ponoći ništa nije uzeo, bez obzira kako malo, također ni od bilo koje stvari poput lijeka.")


"Primo, Missa debet celebrari a sacerdote ieiuno..."


U vezi toga dolazi zanimljivo objašnjenje za slučaj ako bi se svećeniku dogodilo da ujutro pere usta i slučajno proguta kapljicu vode...

"Item si presbyter in mane lavando os casualiter deglutiat guttam aquae, nec fecerit ex proposito potest celebrare, quia ea quae propter bonum et licitum facimus, si in eis aliquid praeter voluntatem acciderit, nobis non imputatur. (XXIII., q. V., cap.lo de accidendis). Deus enim amplius respicit ad cogitationes et spontaneas voluntates quam ad actus quod per simplicitatem aut necessitatem fiunt: adhiberi tamen debet diligentia."

("Isto tako, ako prezbiter ujutro dok pere usta slučajno proguta kapljicu vode, a nije to učinio s namjerom, može celebrirati, jer ono što činimo zbog dobroga i dopuštenoga, ako se u tome dogodi nešto mimo naše volje, neće nam se imputirati (XXIII., q.V., cap.lo de accidendis). Bog naime više gleda na misli i spontane volje nego na čine koji se događaju slučajnošću ili nužnošću; ali treba biti oprezan.")


Vidimo da je tim objašnjenjima bila svrha da umire osjetljivu savjest koja karakterizira svakog dobrog svećenika, ako bi im došao koji skrupul ovoga tipa.

Imali su osjetljivu savjest, jer se doista nastojalo da svećenik koji namjerava služiti misu, bude što čišći dušom i tijelom.
Poticalo se svećenike i da se ispovijede prije služenja mise...

"Quamvis quilibet Christi fidelis omni tempore et hora, quam cito se recognoverit alicuius criminis macula infectum, debet recurrere contritus ad confessorem si salutis suae imemor non existit. Hoc tamen praecipue debet meditari ac opera adimplere sacerdos sacrificium Domino oblaturus."

("Iako svaki Kristov vjernik u svako vrijeme i čas, čim se nađe zaraženim ljagom bilo kojeg zločina, treba skrušen požuriti ispovjedniku, ako nije zaboravio na svoje spasenje. Ali na to treba naročiti misliti i djelom izvršiti svećenik koji namjerava primijeti žrtvu Gospodinu.")


Poticaj za ispovijed


A sad evo jedan primjer kako se u rubrikama zagrebačkog misala navodi mišljenje sv. Tome Akvinskog (u ovom slučaju iz Summa theologica, III, q. 83., a. 6., ad 4um):

"Si autem non advertit aquam in calice loco vini, nisi posteaquam sumpserit, tunc secundum intentionem sancti Thomae parte tertia, quaestione LXXXIII., alia hostia et aliud vinum sumendum est et consecrandum. Alii autem tenent, quod propter scandalum nihil est reiterandum et maxime cum non sit ieiunus."

("A ako naime nije primijetio da je voda u kaležu na mjestu vina, osim tek nakon uzimanja, tada prema mišljenju svetoga Tome, u trećem dijelu, u pitanju LXXXIII., treba uzeti drugu hostiju i drugo vino i posvetiti. No, drugi drže da zbog sablazni ništa ne treba ponovno činiti i najviše zato što nije natašte.")





Treba naglasiti da se stari zagrebački obred nije previše razlikovao od rimskog obreda. Razlike su uglavnom u rasporedu nekih molitava i nekih drugih liturgijskih čina.
Tako, na primjer, u zagrebačkom obredu svećenik moli psalam "Judica me Deus" dok se približava oltaru; hodajući od sakristije prema oltaru.

Svećenik je imao mogućnost da odmah na početku mise ulije vino i vodu u kalež (slično kao u dominikanskom obredu). Rubrika ovako propisuje:

"Antequam sacerdos incipiat introitum missae si ei placuerit mittat vinum et aquam in calicem vel id facere poterit imediate ante evangelium, aut tempore hyemali et frigoris imediate post offertorium semper dicendo ut sequitur..."

("Prije nego što svećenik započne introit mise, ako mu odgovara neka ulije vino i vodu u kalež ili to može učiniti neposredno prije evanđelja, ili za vrijeme zime i hladnoće, neposredno poslije prikazanja, uvijek govoreći kako slijedi... [slijede propisane molitve]...")


Dakako, Zagreb je imao i svoj posebni Confiteor. Ovako glasi Confiteor zagrebačkog misala:

"Confiteor Deo omnipotenti et beatae Mariae Virgini et beatis apostolis Petro et Paulo et omnibus sanctis et vobis fratribus quia ego peccator peccavi nimis contra legem Dei mei: cogitatione, locutione, delectatione, consensu, visu, risu, verbo, tactu, opere et omissione, mea culpa. Ideo precor beatam Virginem Mariam, beatos apostolos Petrum et Paulum et omnes sanctos et vos fratres orare Deum pro me peccatore."

("Ispovijedam se Bogu svemogućemu i blaženoj Mariji Djevici i blaženim apostolima Petru i Pavlu i svima svetima i vama braćo, da sam ja grešnik sagriješio mnogo protiv zakona Boga moga: mišlju, govorom, uživanjem, pristankom, pogledom, smijehom, riječju, dodirom, djelom i propustom, moj grijeh. Stoga molim blaženu Djevicu Mariju, blažene apostole Petra i Pavla i sve svete i vas braćo, da se molite Bogu za mene grešnika.")


Zagrebački Confiteor



Kanon mise je, naravno, isti kao na cijelom Zapadu...

Te igitur...



Posebno je zanimljivo da se u zagrebačkom misalu izričito u rubrikama spominje termin transsupstancijacija.

Iznad riječi pretvorbe nalazi se napomena:
"Verbis sequentibus panis transsubstanciatur in Corpus Christi verum"
("Sljedećim riječima kruh se transupstancira u pravo Tijelo Kristovo")





"Verbis subsequentibus vinum transsubstantiatur in Sanguinem Christi verum"
("Riječima koje slijede vino se transupstancira u pravu Krv Kristovu")





Ono što je mene osobno najviše impresioniralo u zagrebačkom misalu su mise za pokojne.
Naime, mise za pokojne se u tom misalu doslovno nazivaju: "Missae pro liberatione a poena purgatorii" ("Mise za oslobođenje od kazne čistilišta").

Taj naziv dolazi kod gotovo svake molitve za pokojne i svakog obrasca mise za pokojne.
Misa za pokojne roditelje se naziva: "Missa pro liberatione de poena purgatorii animarum parentum" ("Misa za oslobođenje od kazne čistilišta duša roditelja").







"Pro liberatione a poena purgatorii animarum fratrum, sororum, familiarium, et benefactorum"
("Za oslobođenje od kazne čistilišta duša braće, sestara, rođaka i dobročinitelja")




Za kraj, dok čitamo zagrebački misal, trebamo imati na umu da u njemu dolazi do izražaja revnost bl. Augustina Kažotića. On je uredio liturgijske knjige zagrebačke crkve i zacrtao smjer koji je stoljećima slijedila Zagrebačka biskupija.
Čitajući stari zagrebački misal, mi zapravo upoznajemo bl. Augustina Kažotića.




Broj komentara: 8:

  1. Kako je to divno . No , nekad bilo sad se spominjalo. Vrlo rijetko.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  2. Jesu li stara pravila bila malo prestroga, toliko stroga da su poticala skrupuloznost kod svećenika?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nije loše ponekad biti skrupulozan.
      Potreban je najveći oprez kad se radi o najvećoj svetinji, o Presvetom Oltarskom Sakramentu.
      U postupanju s Presvetim Sakramentom je doista potreban najveći mogući oprez i pažnja, da bi se izbjegla svaka opasnost od nedostojnosti i svetogrđa.
      Zato je Crkva uvijek imala stroga i detaljna pravila o liturgiji.

      Izbriši
    2. A danas bi na to rekli -nebitna vanjska forma.
      Robelar

      Izbriši
  3. Sad znam zašto su nekada mise bile samo u jutro. Jer je svećenik morao biti natašte.

    OdgovoriIzbriši
  4. U Confiteoru se spominje smijeh. Znate li objasniti kako katolik treba gledati na smijeh, što pitam budući da danas sve mora biti smiješno?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mislim da se u Confiteoru spominje smijeh, zbog onih riječi Svetoga pisma:
      "Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati!" (Lk 6, 25)

      Izbriši
  5. Sve ovo potvrđuje drevnost zapadne liturgije, a napose kanona mise.
    Vidim da su riječi pretvorbe vina u presvetu Krv Kristovu iste u svim zapadnim liturgijama:
    "Hic est enim calix Sanguinis mei novi et aeterni testamenti mysterium fidei qui pro vobis et pro multis effundetur in remissionem peccatorum."

    I sad se postavlja pitanje: Zašto je Bugnini uveo drugačije riječi pretvorbe u novi obred mise? ZAŠTO???

    OdgovoriIzbriši