srijeda, 18. svibnja 2016.

Sv. Bonaventura o rasporedu vjerovanja u liturgiji



Kad čitate sv. Bonaventuru, stvarno shvatite da ništa u sv. misi i u časoslovu nije stavljeno slučajno. On je vidio duboko značenje u svakoj molitvi, riječi, gesti, poklecanju, čak i u boji glasa kojom neka molitva izgovara.

Sv. Bonaventura na nekoliko mjesta piše i o rasporedu vjerovanja u liturgiji. S divljenjem je promatrao kako su skladno raspoređena tri vjerovanja (vjerovanje apostolsko, nicejsko-carigradsko vjerovanje i Atanazijevo vjerovanje). Apostolsko vjerovanje se moli u časoslovu na početku matutina i prve ure, i u kompletoriju. Nicejsko-carigradsko vjerovanje se moli na sv. misi nedjeljom i blagdanom. Atanazijevo vjerovanje se moli nedjeljom u prvoj uri (kad je nedjeljna služba).
Taj poredak nije slučajan.


Ovako taj raspored objašnjava sv. Bonaventura (Centiloquium, III., 38.):

"Tria sunt symbola fidei christianae, scilicet symbolum Apostolorum, symbolum Nicaeni concilii quod trecenti et octodecim episcopi condiderunt, et symbolum Athanasii.
Causa principalis conditionis primi fuit certa fidei traditio, causa secundi fuit certa probatio vel propalatio, causa tertii fuit errorum pullulantium exterminatio.
Primum dicitur maius, non numerositate contentorum, sed maioritate conditorum vel auctorum. Et dicitur submissa voce, quia fuit conditum tempore veritatis nondum propalatae vel prolatae, vel quia est ad propriae conscientiae securitatem. Dicitur etiam in diei principio et fine, scilicet in prima et in completorio, propter duplicem confessionem fidei necessariam, scilicet in principio Ecclesiae et in fine, vel in principio regenerationis baptismalis et ultimo defunctionis corporalis...
Secundum, quia editum est propter veritatem traditam propalandam, in diebus dominicis et festis solemnibus propter  maiorem conventum populi, alta voce cantatur, et hoc post Evangelium, quia est eius brevis collectio; et ante communionem, quia est ad ipsam digna praeparatio.
Tertium dicitur, nocte finita, prima diei hora, quia fuit editum tempore veritatis concussae per haereticos, praevalentis finaliter contra eos."

PRIJEVOD:
"Tri su vjerovanja [simbola] kršćanske vjere, to jest: apostolsko vjerovanje, vjerovanje Nicejskog koncila koje su sastavili tristo i osamnaest biskupa, i Atanazijevo vjerovanje.
Prvenstvena svrha sastavljanja prvog bila je sigurna predaja vjere, cilj drugog bio je siguran dokaz ili očitovanje [vjere], a svrha trećega bilo je uništenje rastućih zabluda.
Prvo se zove veće, ne brojnošću sadržaja već zbog veličine sastavljača ili autora. I govori se tihim glasom [u časoslovu], jer je bilo sastavljeno u vrijeme kad istina još nije bila razglašena i raširena, ili zato što je za sigurnost osobne savjesti. Također se govori na početku dana i na kraju, to jest u prvoj uri i u kompletoriju, zbog nužnog dvostrukog ispovijedanja vjere, dakako, na početku Crkve i na kraju, ili na početku preporoda krštenjem i na kraju tjelesnog preminuća...
Drugo [nicejsko], jer je sastavljeno zbog očitovanja predane istine, u nedjelje i svečane blagdane zbog veće prisutnosti puka, pjeva se visokim glasom, i to nakon Evanđelja, jer ono je njegovo kratko ponavljanje, i prije pričesti, jer je za nju dostojna priprema.
Treće [Atanazijevo] se govori kad noć završi, u prvoj uri dana, jer je bilo sastavljeno u vrijeme kad je istina bila potresana od heretika, ali ih je na kraju nadvladala."



RUŠENJE SKLADA

Cijeli ovaj skladni poredak srušen je u liturgijskim promjenama sredinom 20. stoljeća. 
Remećenje je počelo već promjenama u brevijaru u godinama uoči II. vatikanskog koncila. A sve je kulminiralo uvođenjem postkoncilskog "novog" časoslova u kojem od tradicije nije ostalo ništa.

Posebno zapanjuje činjenica nestanka Atanazijevog vjerovanja, čime je ono uklonjeno iz crkvenog života. 
Mislim da nije teško pogoditi motive onih koji stoje iza toga.

Sv. Bonaventura dobro kaže da je svrha Atanazijevog vjerovanja "exterminatio errorum" ("uništenje zabluda").
Što je onda bio cilj onih koji su ga maknuli iz časoslova? Da se opet pojave zablude? Pa očito...
Novotari su maknuvši Atanazijevo vjerovanje iz časoslova (a time i iz života svećenika i vjernika) izazvali da se opet rašire zablude za koje se stoljećima mislilo da su poražene.

Novotarima najviše smetaju same prve riječi Atanazijevog vjerovanja:
 "Quicumque vult salvus esse, ante omnia opus est ut teneat catholicam fidem. Quam nisi quisque integram inviolatamque servaverit, absque dubio in aeternum peribit."
("Tko god želi biti spašen, prije svega je potrebno da drži katoličku vjeru. Koju ako netko ne sačuva cjelovitu i nepokvarenu, bez sumnje propast će zauvijek.")

Atanazijevo vjerovanje završava riječima:
"Haec est fides catholica, quam nisi quisque fideliter firmiterque crediderit, salvus esse non poterit."
("Ovo je katolička vjera, koju ako netko vjerno i čvrsto ne vjeruje, ne može biti spašen.")


Iz toga je više nego očito da katolička vjera isključuje sve ostale religije. To je svakome svećeniku i redovniku stajalo pred očima kad bi nedjeljom molio Atanazijevo vjerovanje.
Dakako, to su nepodnošljive riječi za sve moderniste, relativiste, multireligičare, daidže, sinkretiste..

Reformatori su uklanjanjem Atanazijevog vjerovanja srušili prastari crkveni običaj.

Još je sv. Toma Akvinski spominjao da se u njegovo vrijeme Atanazijevo vjerovanje pjevalo u koru u crkvi.
Ovako piše sv. Toma (Summa theologica, II-II, q. 1., a. 10., 3.):
"Athanasius non fuit summus pontifex, sed Alexandrinus patriarcha, et tamen symbolum constituit, quod in Ecclesia cantatur."
("Atanazije nije bio vrhovni prvosvećenik, već aleksandrijski patrijarh, a ipak je sastavio vjerovanje, koje se pjeva u Crkvi.")



Atanazijevo vjerovanje u brevijaru


Budući da se približavamo blagdanu Presvetoga Trojstva, ponovimo Atanazijevo vjerovanje:

Quicumque vult salvus esse, ante omnia opus est, ut teneat catholicam fidem:
Quam nisi quisque integram inviolatamque servaverit, absque dubio in aeternum peribit.
Fides autem catholica haec est: ut unum Deum in Trinitate, et Trinitatem in unitate veneremur.
Neque confundentes personas, neque substantiam seperantes.
Alia est enim persona Patris, alia Filii, alia Spiritus Sancti:
Sed Patris, et Fili, et Spiritus Sancti una est divinitas, aequalis gloria, coeterna maiestas.
Qualis Pater, talis Filius, talis Spiritus Sanctus.
Increatus Pater, increatus Filius, increatus Spiritus Sanctus.
Immensus Pater, immensus Filius, immensus Spiritus Sanctus.
Aeternus Pater, aeternus Filius, aeternus Spiritus Sanctus.
Et tamen non tres aeterni, sed unus aeternus.
Sicut non tres increati, nec tres immensi, sed unus increatus, et unus immensus.
Similiter omnipotens Pater, omnipotens Filius, omnipotens Spiritus Sanctus.
Et tamen non tres omnipotentes, sed unus omnipotens.
Ita Deus Pater, Deus Filius, Deus Spiritus Sanctus.
Et tamen non tres dii, sed unus est Deus.
Ita Dominus Pater, Dominus Filius, Dominus Spiritus Sanctus.
Et tamen non tres Domini, sed unus est Dominus.
Quia, sicut singillatim unamquamque personam Deum ac Dominum confiteri christiana veritate compelimur: ita tres Deos aut Dominos dicere catholica religione prohibemur.
Pater a nullo est factus, nec creatus, nec genitus.
Filius a Patre solo est: non factus, nec creatus, sed genitus.
Spiritus Sanctus a Patre et Filio: non factus, nec creatus, nec genitus, sed procedens.
Unus ergo Pater, non tres Patres: unus Filius, non tres Filii: unus Spiritus Sanctus, non tres Spiritus Sancti.
Et in hac Trinitate nihil prius aut posterius, nihil maius aut minus: sed totae tres personae coaeternae sibi sunt et coaequales.
Ita ut per omnia, sicut iam supra dictum est, et unitas in Trinitate, et Trinitas in unitate veneranda sit.
Qui vult ergo salvus esse, ita de Trinitate sentiat.
Sed necessarium est ad aeternam salutem, ut incarnationem quoque Domini nostri Iesu Christi fideliter credat.
Est ergo fides recta ut credamus et confiteamur, quia Dominus noster Iesus Christus, Dei Filius, Deus et homo est.
Deus est ex substantia Patris ante saecula genitus: et homo est ex substantia matris in saeculo natus.
Perfectus Deus, perfectus homo: ex anima rationali et humana carne subsistens.
Aequalis Patri secundum divinitatem: minor Patre secundum humanitatem.
Qui licet Deus sit et homo, non duo tamen, sed unus est Christus.
Unus autem non conversione divinitatis in carnem, sed assumptione humanitatis in Deum.
Unus omnino, non confusione substantiae, sed unitate personae.
Nam sicut anima rationalis et caro unus est homo: ita Deus et homo unus est Christus.
Qui passus est pro salute nostra: descendit ad inferos: tertia die resurrexit a mortuis.
Ascendit ad caelos, sedet ad dexteram Dei Patris omnipotentis: inde venturus est iudicare vivos et mortuos.
Ad cuius adventum omnes homines resurgere habent cum corporibus suis: et reddituri sunt de factis propriis rationem.
Et qui bona egerunt, ibunt in vitam aeternam: qui vero mala, in ignem aeternum.
Haec est fides catholica, quam nisi quisque fideliter firmiterque crediderit, salvus esse non poterit.


PRIJEVOD:
Tko god želi biti spašen, prije svega je potrebno da drži katoličku vjeru. Koju ako netko ne sačuva cjelovitu i nepokvarenu, bez sumnje će propasti zauvijek.
Ovo je katolička vjera: da štujemo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu, bez miješanja osoba i bez razdiobe biti.

Drugačija je naime osoba Oca, drugačija Sina, drugačija Duha Svetoga.
Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo, istu slavu i jednako vječno veličanstvo.
Kako Otac, tako Sin i tako Duh Sveti.
Nestvoren je Otac, nestvoren je Sin, nestvoren je Duh Sveti.
Neizmjeran je Otac, neizmjeran je Sin, neizmjeran je Duh Sveti.
Vječan je Otac, vječan je Sin, vječan je Duh Sveti.
A ipak nisu tri vječna, nego je jedan vječni.
Tako nisu ni tri nestvorena, ni tri neizmjerna, nego je jedan nestvoreni, jedan neizmjerni.
Tako je svemoguć Otac, svemoguć Sin, svemoguć Duh Sveti, a ipak nisu tri svemoguća, nego je jedan svemogući.
Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog, a ipak nisu tri boga, nego je samo jedan Bog.
Tako je Otac Gospodin, Sin Gospodin, Duh Sveti Gospodin, a ipak nisu tri gospodina, nego jedan Gospodin.
Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga i Gospodina, tako nam katolička vjera zabranjuje reći da su tri Boga i tri Gospodina.
Otac nije ni od koga načinjen, niti stvoren, niti rođen.
Sin je samo od Oca: ne načinjen, niti stvoren, nego rođen.
Duh Sveti od Oca i Sina: nije načinjen, niti stvoren, niti rođen, nego izlazi.
Tako je jedan Otac, a ne tri Oca, jedan Sin, ne tri Sina, jedan Duh Sveti, a ne tri Duha Sveta.
U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije, ništa više ili manje, nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne i jednako velike. 

Tako da u svemu, kako je prije rečeno, treba štovati kako jedinstvo u Trojstvu, tako Trojstvo u jedinstvu.
Tko, dakle, želi biti spašen, to mora vjerovati o Trojstvu.

Ali za vječno spasenje potrebno je također vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista.
A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš, Isus Krist Sin Božji, Bog i čovjek. 

Bog je, iz Očeve biti prije vjekova rođen, i čovjek od biti majke rođen u vremenu.
Potpuni Bog, potpuni čovjek, koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela. 

Jednak Ocu po božanstvu, manji od Oca po ljudskoj naravi.
Koji iako je Bog i čovjek, ipak nisu dva Krista, nego jedan Krist. 

Jedan naime, ne pretvaranjem božanstva u tjelesnost, nego jer je Bog uzeo čovječnost.
Jedan potpuno i čitav, ne po pomiješanju biti, nego po jedinstvu osobe.
Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka, tako je Bog i čovjek samo jedan Krist.
Koji je zbog našeg spasenja trpio, sašao nad pakao i treći je dan uskrsnuo od mrtvih.
Uzašao na nebo, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega, odatle će doći suditi žive i mrtve.
Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima.
Oni koji su činili dobro, ući će u vječni život, a koji su činili zlo, u vječni oganj.
 
Ovo je katolička vjera, koju ako netko vjerno i čvrsto ne vjeruje, ne može biti spašen.


4 komentara:

  1. Pozivam sve svećenike, redovnike, a naročito franjevce, da ponovno počnu moliti stari časoslov, da se opet uspostavi onaj sklad koji je toliko hvalio sv. Bonaventura.

    OdgovoriIzbriši
  2. Pa kad već ne žele služiti tradicionalnu misu, neka barem mole tradicionalni časoslov. Barem to...

    OdgovoriIzbriši
  3. Mijenjam novi časoslov za stari. Robelar

    OdgovoriIzbriši
  4. Postoji li nešto ovako slično kod grkokatolika? kao da sam kod njih naišla na to...
    JM

    OdgovoriIzbriši