četvrtak, 12. svibnja 2016.

Bl. Alojzije Stepinac je tražio izopćenje udruženjaša



Prenosim dva pisma bl. Alojzija Stepinca biskupu Smiljanu Čekadi, u kojima ga ohrabruje da zauzme čvrst stav protiv komunizma (i njegovih pomagača u svećenstvu).


U prvom pismu, od 23. srpnja 1954., bl. Alojzije Stepinac traži da svi hrvatski biskupi zajedno udare udruženjaše "gladio excommunicationis" ("mačem izopćenja") i da se ta "trulež izbaci iz zdravog organizma Crkve Božje".
Pismo je objavljeno u Glasniku postulature (god. XV., 2008., 21. rujna, br. 3.-4., str. 46.-47.):
Dragi Preuzvišeni!
Primio sam Tvoje cijenjeno pismo i brzojav prigodom imendana. Hvala na jednom i na drugom!

Pažljivo sam pročitao pismo. Slažem se s Tobom da neprijatelj ne će mirovati. Ali ga se ne treba bojati! Ni najmanje!
Ako dođe taj udarac, onda neka sav Episkopat jedinstveno zamahne "gladio excommunicationis" i izbaci trulež sa zdravog organizma Crkve Božje.
Pa što ostane, ostane.

Sjećaš se, kako je moj predšasnik zamahnuo "eodem gladio" ["istim mačem"] 1919. I koristilo je. Što je ostalo od "starokatolicizma"? Gotovo ništa.
Ako pak danas režim krvavim nasiljem podupire otpadnike, ne zaboravite, svi biskupi, da taj režim nema u narodu nikoga. Dnevno dolaze seljaci k našim župnicima, da pitaju da li Crkva odobrava to udruženje?
Prezreli bi i Crkvu kad bi popustila.
Ovako će ju još više respektirati i ljubiti, kao što svi znaci kazuju.

Da se je kod prvog pokušaja učinilo što sam gore rekao, ne bi danas bilo pitanja.
To je moje skromno mišljenje.
Naš bivši đakovački brat u Episkopatu vjerujem da je imao najbolje nakane, ali je njegova akcija daleko više škodila nego koristila Crkvi.
Nije shvatio što je komunizam.

Budite odlučni!
Ako je potrebno pod mač, ići ćemo. Ako na križ, idemo i tamo uz milost Božju, ali popuštanja sotoni nema! Čim bi dobili u svoje ruke kler preko ĆMD, gotovo je s Crkvom.
ĆMD je čista igračka u njihovim rukama. To je baš ovih dana tako krasno ocrtao jedan svećenik sar. bisk., koji kod nas radi i nesrećom je upao u to. Zinuo bi od čuda kad bi mogao propovijedati neke stvari iza kulisa, iz kojih se vidi kako je đavolsko djelo komunizam i kako je slab kraj sve snage kojom se nadimlje pred svijetom.
Radije ovdje dalje trpim i umirem negoli se vratiti na položaj uz uvjete koje bi oni željeli. Meni bi krvavo trebala promjena radi zdravlja.
Ali ne tražim milosti od sotone niti idem izvan zemlje na njegovu želju, već ostajem sa svojim klerom i pukom u životu i smrti.

Bog nas ne će napustiti. Napustio bi nas kad bi mi njega napustili iz straha ili koristi pred komunizmom. Bog naš ostaje! Nemo speravit in Domino et confusus est!

Uz bratski pozdrav u Kristu
+ A. Stepinac



U drugom pismu (13. siječnja 1959.), bl. Alojzije Stepinac ističe primjer sv. Pija X., koji je početkom 20. stoljeća poticao francuske biskupe na ustrajnost (u vrijeme kad se Crkva u Francuskoj našla u sukobu s ljevičarima na vlasti).
Pismo je objavljeno u Glasniku postulature (god. XIII., 2006., 10. veljače, br. 1., str. 38.):
Dragi Preuzvišeni!
Primio sam Tvoju cijenjenu brzojavnu čestitku, na kojoj Ti srdačno zahvaljujem, makar će pismo kasno doći, jer pošta za mene ne postoji u FNRJ.

Nova godina počastila nas sa novom zapljenom crkvene imovine, što je još ostalo: to jest, mnoge će crkvene institucije ostati bez kuća. Ti si to uostalom već iskusio ondje. Zato znam, da se ne ćeš uzrujati na ovu novu navalu.

Baš sam ovih dana imao pri ruci krasne riječi svetog Pija X. od 18.X.1908., dakle pred pedesetak godina, kad su oduzimali biskupske rezidencije francuskim biskupima. Tada je progo­vorio sveti Pontifex: "Moja je jedina žalost, da me nema među vama, da trpim i sa vama bijem bojeve Božje... Ostavite vaše palače... Ne primajte ništa od onoga koji hoće da od Crkve učini ropkinju, pa niti jedne pare, da utažite svoju glad. U vašim kušnjama, u vašoj boli gledajte samo Krista Isusa, lišena svega, gola, raspeta!"

Nisam dakle ni ja oklijevao dati mig p. koadjutoru i kleru: neka nose sve, ako hoće i katedralu, ali duša nikada!

Zgrade se lako vrate i vratit će se, ukoliko budu potrebne. Izgubljene duše nikada.

Ne samo, dakle, da me nije prestrašio ovaj potez bezbožnog komunizma, nego me je još više učvrstio u vjeri u pobjedu kršćanske misli u svijetu.

Eto iza pedeset godina imamo baš mi priliku gledati Crkvu u Francuskoj jaču nego je ikada bila u zadnjih tristo godina ondje.

Pija X. nema živa, istina. Ali je Petar živ!
A od francuske masonerije, koja se tada nadala da nosi Crkvu u grob, sama je odnesena danas u grob u Francuskoj. Ne znači ni 5 procenata, što je značila, kad je oduzimala crkvenu imovinu.

Stoj, dakle, dragi preuzvišeni, čvrsto, kao što si i dosada i ne treni niti okom na sve njihove zahtjeve ili eventualna obećanja. Možda su i donijeli taj zakon, ne bi li "smekšali" Katoličku crkvu.

Bratski Te pozdravlja u Kristu
+ Alojzije kard. Stepinac, nadbiskup zagrebački


1 komentar:

  1. Nažalost, udruženjaši nisu uklonjeni, nego su se još i udomaćili na teološkim fakultetima i u izdavačkim kućama poput takozvane "Kršćanske sadašnjosti".

    OdgovoriIzbriši