nedjelja, 3. travnja 2016.

Ustav RH je kopija francuskog ustava iz 1958.



Juraj Križanić je govorio:
"Finis quem omnis legislator spectare debet est gloria Dei, salus animarum et publicum gentis bonum; sive utilitates et reputatio gentis. Nos igitur principio generaliter prohibemus in regno nostro fieri quidquam, quod est adversum gloriae Dei, saluti animarum et publico gentis bono."

("Cilj koji svaki zakonodavac treba gledati je slava Božja, spasenje duša i javno dobro naroda. Mi stoga odmah na početku zabranimo općenito da se u našem kraljevstvu čini bilo što, što je protiv slave Božje, spasenja duša i javnog dobra naroda.")

To su načela koja moraju voditi vjernike, koji imaju utjecaj na donošenje zakona.

A sasvim suprotno razmišljanje je vodilo pisce Ustava RH (Vladimir Šeks, Smiljko Sokol, Krunoslav Olujić, Branko Smerdel...).
Kad su oni 1990. g. krenuli u izradu Ustava RH, nastojali su što je više moguće prepisati rješenja iz Ustava Francuske V. Republike (iz 1958. g.).
Taj je ustav, kako kaže sam Branko Smerdel, "bio uzorom piscima hrvatskog Ustava".

Svatko tko usporedi Ustav RH iz 1990. i Ustav Francuske iz 1958., članak po članak, jasno vidi da je Ustav RH gotovo plagijat francuskog ustava.

E sad, oni koji danas pišu o tom fenomenu, uglavnom su samo usredotočeni na polupredsjednički sustav u RH od 1990. do 2000., a koji je bio preslikan iz francuskog ustava.
Pogledaj, na primjer, tekst prof. Biljane Kostadinov "Predsjednik Republike - mimkrija Ustava RH prema ustavnom modelu Francuske" - LINK.

No, ja ovdje govorim o nekim drugim odredbama Ustava RH, koje su kopirane iz francuskog ustava...
Uveden je liberalizam i sekularizam direktno iz kuhinje Francuske revolucije, a da nitko nije pitao hrvatski narod što misli o tome.
Je li itko pitao obične ljude: "Želite li vi Ustav koji proglašava sve religije jednakima (u čl. 41.)?"

Naravno, klasično opravdanje koje ćete čuti jest da je sličnost ustava "uvjetovana istovrsnošću problema s kojima se suočavaju suvremene države".

Cijela priča o donošenju ustava u zemljama bivšeg istočnog bloka je više nego žalosna.
Smerdel i Sokol to ovako opisuju:
"Kao što je još pedesetih godina 20. stoljeća zaključio francuski pisac Georges Burdeau, sličnost suvremenih ustava uvjetovana je istovrsnošću problema s kojima se suočavaju moderne države. Pri izradi je postsocijalističkih ustava to još više naglašeno, zbog opće tendencije da se pri izradi ustavnih tekstova slijede primjeri zrelih demokracija sa Zapada, a ponegdje i izravnim sudjelovanjem američkih i europskih pravnih stručnjaka u pisanju ustavnih tekstova."
(B. Smerdel, S. Sokol, Ustavno pravo, IV. izd., NN, Zagreb, 2009., str. 81.)

Pitanje je koliko je hrvatski Ustav uopće "hrvatski"?

Zapravo, da nije bilo ustavnih promjena iz 2000. g., ustavni poredak RH i danas bi bio potpuna kopija francuskog modela. No, ono što je promijenjeno 2000. su odredbe strukturalne i formalne prirode (polupredsjednički sustav je zamijenjen "čistim" parlamentarnim sustavom, provedena je i određena decentralizacija itd.)... ali u sadržaju su i dalje ostale "tekovine" Francuske revolucije.

Ono što je (barem za nas katolike) najgore iz "francuskog modela" je i dalje u Ustavu RH - a to je sekularizam.






Nema komentara:

Objavi komentar